Pravilo njemačke mladosti: ostati 'cool'

Oko 2005. godine je sve ozbiljno počelo. Broj nezaposlenih u Njemačkoj se popeo na 5 milijuna. Po prvi put na tisuće mladih, fakultetski obrazovanih Nijemaca nije moglo naći posao. Oni koji su ga već imali, upoznavali su izraz 'tehnološki višak', piše sueddeutsche.de.

Četiri godine kasnije, zemlju je pogodila najteža gospodarska kriza od ustanovljavanja Savezne Republike Njemačke. No, mladi Nijemci nisu jedini na kojima su se slomila kola. I njihovim vršnjacima u drugim zapadnim zemljama je isto. Doduše, kao i u Njemačkoj, tako i u Britaniji ili SAD-u, fakultetski obrazovani ljudi ipak manje pate od nezaposlenosti nego mladi koji su završili srednju školu, zanat ili pak ništa. No u svim tim zemljama ogromno je porastao broj nezaposlenih mladih s visokim obrazovanjem. Pri tome njih same najmanje treba kriviti za to.

Odstudirali su svoje brzo, naravno našli praksu u inozemstvu, odradili najmanje tri "prakse" kod kuće. Zapravo, sve su učinili kao što je trebalo i svejedno su na gubitničkoj strani.

Bez ideologije, cool

Masovna nezaposlenost i sve manja socijalna prava nisu jedine nedaće koje su ih pogodile. Osjećaj da ih svakog časa može pogoditi neki teroristički napad, da će klimatske promjene, ukoliko se nešto ne poduzme, biti konstantna prijetnja, sve je to sasvim normalno za odrasle mlade osobe. Nesigurnost je postalo trajno stanje. I upravo zbog toga ova generacija i u ovim kriznim vremenima ostaje pragmatična, bez ideologije, cool. Naučila je živjeti s krizom, drugo ni ne poznaje. Stoga i ta opuštenost. Uz to: za većinu ovih mladih ljudi se ne radi o životu i smrti, ako baš ne nađu posao. Još im uvijek mame i tate i bake i djedovi mogu ponuditi financijsku potporu. Ovo je i generacija nasljednika.

Gdje se izgubio revolucionarni duh '68?

No, zbog čega su današnji mladi tako tihi, tako neprimjetni? Zbog čega im nedostaje hrabrost za bijes? Između ostalog sigurno i zbog toga što su, sasvim pragmatično i realistično, shvatili da od države i onako ništa ne mogu očekivati.

Vlade, ako nešto i poduzimaju, potpomažu stare snage, industriju koja propada, umjesto znanosti npr. Umjesto da ulaže u obrazovanje i istraživanje, država daje premije onima koji kupe novi auto, kako bi potpomogla posrnulu autoindustriju. Uz to se država stalno i sve više zadužuje, a te će dugove otplaćivati upravo mlade generacije. O tom se problemu gotovo uopće ne raspravlja.

No mlada generacija nije zbog svega toga zapala u depresiju. Mladi su realisti, a do ispraznih poličitkih i gospodarskih obećanja ne drže mnogo. Ako ih politika uskoro ne bude ozbiljnije shvatila, oni će se od nje još više udaljiti. A društvo, da bi funkcioniralo, treba mlade podjednako kao i stare.

Autor: sueddetusche. de/ Snježana Kobešćak

Odg.ured: Ž.Telišman