Pravi izazov nije financijska kriza već opasnost od recesije
18. listopada 2008U ovako teškoj situaciji odjednom se nazire i osjeća duh političke Unije koji se širi po glavnim gradovima zemalja članica. Umjesto beskonačnih rasprava i beskorisnih kompromisa odjednom imamo rezultate koji su dojmljivi: štediše su dobile sigurnost i jamstva za svoju ušteđevinu, a banke su dobile garancije za davanje kredita drugim bankama.
Euro je spriječio još veću krizu
Polako ali sigurno postaje svima jasno da je euro vjerojatno spriječio još veću krizu, primjerice špekulacije s valutama malih zemalja kao što je to bio slučaj devedesetih godina prošloga stoljeća i političkih podjela te kriznog menadžmenta koji je uslijedio nakon toga.
Međutim, nije financijska kriza ta koja ozbiljno iskušava euro već recesija koja ozbiljno prijeti, a to je pokazala rasprava na sastanku na vrhu Europske unije. Talijansko gospodarstvo je sada sasvim sigurmo da se nalazi na početku vrlo ozbiljnog ekonomskog pada, i zbog toga nije u stanju ispuniti europske ciljeve oko klime, primjetio je premijer Silvio Berlusconi.
Euro ne dozvoljava devalvaciju
Euro kao zajednička valuta oduzima šefovima država i vlada najefikasniji instrument kako kratkoročno industriju učiniti konkuretnijom – a to je devalvacija koju nije samo Italija rado koristila u kriznim vremenima. Od prve godine kada je euro uveden kao valuta za knjiženje (1999. godine), prosječni troškovi plaća u brutto-iznosu za proizvodnju nekog proizvoda u Italiji povećali su se za 23 posto, u Španjolskoj za 25, a u Portugalu za 26 posto, no u Njemačkoj su oni porasli za samo dva,u Austriji primjerice za samo pet posto. Ovako velika razlika ima nekoliko uzroka: vrlo suzdržanu politiku plaća u Njemačkoj i Austriji (što uključuje i nanošenje štete potražnji na domaćem tržištu), ali istodobno i veliku dobit u produktivnosti industrije u odnosu na južnoeuropske konkurente.
Jeftina roba iz zemalja s konkuretnom proizvodnjom
Na taj način dolazi do velikih promjena u trgovini i dobiti. Prednosti koje nastaju visinom troškova donose više izvoza a manje uvoza – na trošak zemalja s većom cijenom po proizvedenom komadu proizvoda. Ovakav razvoj sada izlazi još više do izražaja zbog smanjenja gospodarskog rasta i recesije koja prijeti: Poduzeća i potrošači u lošim vremenima pojačano kupuju jeftine proizvode iz zemalja koje imaju konkuretntnu proizvodnju. A manje konkuretna poduzeća imaju ujedno i manje financijske rezerve kako bi premostila krizna vremena.
Napuštanje eurozone nije rješenje
Ovo je vrlo složena situacija za politiku: devalvacija eura koja bi bila spas, nije moguća. Time se, s desnog i lijevog političkog spektra zemalja eurozone u kojima vlada kriza, ubacuje u igru još jedna mogućnost, a to je napuštanje eurozone. No to bi samo bilo liječenje simptoma ali ne i uzroka. Na taj način bi se konzervirale one strukture koje više nisu konkurentne. Ako se ostane u eurozoni i zajedničkoj valuti gospodarstvo je podvrgnuto liječenju primjenom drastičnih sredstava, a to znači da je, na kraju, tko preživi - konkurentan. A to je zapravo interes svih.