Pravda za 100 dana – suđenje silovateljima u Indiji

Na oko 1.000 stranica su potanko opisani događaji koji su se dogodili u noći 16. prosinca. Optužnica se oslanja uglavnom na izjave žrtve i njezinog dečka, koji ju je nakon odlaska u kino nešto iza 21 sat pratio kući.

U optužnici se opisuje kako je mladi par namamljen da uđe u privatni autobus i kako je autobus iznenada krenuo drugim smjerom, a ne kako je bilo dogovoreno. Kad su pripiti muškarci djevojku počeli zadirkivati, mladić ju je pokušao zaštititi. Optuženi su ga pretukli metalnom šipkom i onda jedan za drugim djevojku silovali pri čemu je mučena i jednom rđavom željeznom šipkom. Nakon sat vremena i nakon što su im oteli sve što su imali, djevojka i mladić su polugoli i krvareći izbačeni iz autobusa koji se nije zaustavljao. Osim toga su optuženi navodno pokušali mladi par pregaziti autobusom. Djevojci je u hitnoj operaciji odstranjeno čitavo debelo crijevo. Osim toga zadobila je ozljede mozga i prošle subote (29.12.2012.) je usljed zakazivanja više organa umrla u jednoj specijalnoj klinici u Singapuru. Među 30 svjedoka na suđenju trebali bi biti i liječnici koji su ju pokušali spasiti.

Pravda za 100 dana

Taj slučaj je potresao čitavu Indiju i izazvao nasilne prosvjede. Suđenje bi trebalo završiti za 100 dana. To je obećala indijska vlada. Za tu svrhu je uspostavljen specijalni sud. Suđenje bi se trebalo odvijati i do sedam dana u tjednu. Pa ipak je to ambiciozan cilj za zemlju poput Indije u kojoj pravosuđe radi vrlo sporo, kako pokazuje iskustvo. Predsjednik indijskoga Vrhovnog suda Altamas Kabir upozorio je da brzina suđenja ne smije ići na štetu pravednosti: "Ne smijemo se povesti za emocijama. Brzina procesa ne smije ići na štetu njegove korektnosti." Procjenjuje se da se na indijskim sudovima trenutno vodi 40.000 suđenja za silovanje.

Tko su silovatelji?

Indijske vlasti su uhitile šest muškaraca koje je dečko silovane djevojke identificirao kao silovatelje. Među njima je navodno i jedan 17-godišnjak kojemu će se suditi na Sudu za maloljetnike. Analizom kostiju će biti utvrđena njegova stvarna starost. Na tijelu studentice su pronađeni tragovi sperme koji će biti podvrgnuti DNK-analizi. Prema navodima policije vođa grupe je 35-godišnji Ram S. iz Rajashthana. Taj udovac je živio u jednom slamu na jugu Delhija, a susjedi ga opisuju kao agresivnog alkoholičara. I njegov 26-godišnji brat je među osumnjičenima, kao i jedan 19-godišnji prodavač povrća, 20-godišnji trener u teretani i 28-godišnji vozač autobusa, koji potječe iz Bihara, jedne od najsiromašnijih indijskih saveznih država. On je navodno nakon silovanja pokušao očistiti tragove u autobusu i spalio odjeću žrtava.

Rasprava o smrtnoj kazni

Prema indijskom kaznenom zakonu najveća kazna za silovanje je doživotni zatvor. Za ubojstvo može biti izrečena smrtna kazna. Ali, ona se u Indiji rijetko izvršava. U studenom 2012. je obješen jedini preživjeli atentator iz Mumbaija, Mohammad Ajmal Kasab. Prije toga je 2004. smaknut 39-godišnji Dhananjoy Chatterjee koji je silovao i zatim ubio jednu 14-godišnju djevojčicu. S obzirom na sve veći broj silovanja i stravičnost zločina od 16. prosinca brojni prosvjednici zahtijevaju i za počinitelje ovoga zločina smrtnu kaznu.

Prashant Bhushan, koji od 1983. radi kao odvjetnik na Vrhovnom sudu u New Delhiju, je sumnjičav: "Ako se pogleda taj slučaj, on se po zakonu može okvalificirati kao osobito težak i može biti izrečena smrtna kazna. Ali, ja sam načelno protiv smrtne kazne." On smatra da smrtna kazna nema smisla kao sredstvo zastrašivanja: "Smrtnom kaznom u nekom društvu jača kultura nasilja. Smaknuće, ubijanje čovjeka, je neka vrsta osvete i nasilja koje provodi država."

Pozivi na promjene

Aktivisti za ljudska prava i mediji u Indiji zahtijevaju temeljit zaokret. Za njih je mlada djevojka, čije ime se drži u tajnosti, simbol borbe za prava žena. Premijer Manmohan Singh je uspostavio dva povjerenstva. Jedno bi trebalo istražiti propuste u istrazi o silovanju studentice, a drugo izraditi prijedloge za okončanje diskriminacije žena. Odvjetnik Prashant Bhushan strahuje da će vladina obećanja brzo biti zaboravljena. "Od brzoga gospodarskoga rasta 80 posto ljudi nema koristi. Razlike između bogatih i siromašnih u društvu rastu, a time i korupcija." On misli da ljudi više nemaju povjerenja u politiku i policiju: "Jedan sudac je jednom rekao da je policija u Indiji najveća kriminalna organizacija u zemlji", kaže Bhushan. Sad politika, policija i pravosuđe moraju ponovo stvoriti izgubljeno povjerenje.