Pravda - ili pokolj političkih protivnika?

Mohamedu Mursiju, prvom izabranom predsjedniku Egipta nakon svrgavanja Hosnija Mubaraka, zapravo se nije sudilo zbog njegovog predsjedničkog mandata nego za organizaciju bijega iz zatvora. U jeku nemira protiv Mubaraka 2011., egipatski sud smatra dokazanim kako je egipatski pokret Muslimanska braća, na čijem je čelu bio Mursi, uz pomoć sestrinskih organizacija iz inozemstva - palestinskog Hamasa i libanonskog Hizbolaha - proveo bijeg iz zatvora u kojem je ubijeno i nekoliko policajaca. Presudu treba još potvrditi vjerski vođa zemlje, muftija Egipta, iako svjetovni sud nije obvezan slijediti njegovo mišljenje, ali postoji i mogućnost žalbe na tu odluku.

Reakcije su izuzetno žestoke i prosvjedi zbog te drakonske presude stižu sa svih strana. Naravno da se prvo oglasio bivši član Mursijeve vlade koji živi u Turskoj u izgnanstvu, Amr Darag. "To je politička presuda. To je ubojstvo koje sad treba biti provedeno", kazao je Darag i optužio egipatski sud kako je donio presudu na temelju "laži, glasina i paranoidnih teorija urote". U samom Egiptu je organizacija i stranka Muslimanske braće zabranjena, ali njoj bliska stranka "Islamske obnove i razvitka" dala je objaviti kako je presuda donesena "u ozračju punom potlačivanja, mržnje i osvete".

Oštre riječi iz Washingtona

I dok ne iznenađuju reakcije političkih stranaka u Egiptu, veoma oštrim riječima se oglasio i Washington. Smrtna kazna Mursiju i drugim pripadnicima Muslimanske braće je "nespojiva sa načelima pravne države i međunarodnim obvezama koje je preuzeo Egipat", izjavio je predstavnik američkog ministarstva vanjskih poslova. Oglasio se i njemački ministar vanjskih poslova Frank-Walter Steinmeier koji je trenutno u posjetu Jordanu i koji je prije svega osudio smrtnu kaznu "kao oblik kazne koju Njemačka kategorički odbija#. Dodao je i kako je njemačkoj vladi "važno da egipatsko pravosuđe i zakonodavstvo djeluju prema načelu prava i zakona, a ne prema političkim mjerilima". Da li je to bio slučaj u ovom sudskom procesu, to se mora utvrditi u slijedećim danima, izjavio je njemački ministar vanjskih poslova.

Za Mohameda Elmesirija, predstavnika humanitarne organizacije Amnesty International (AI) za sjevernu Afriku, to nipošto nije bio slučaj: "Čitav sudski postupak je bio nepošten", smatra suradnik AI-a. Mjesecima Mursi nije imao nikakvu pravnu pomoć, tako da se nije mogao usprotiviti niti zbog samog uhićenja. "Sve presude protiv njega su zato pravno neodržive i to ne samo prema mjerilima međunarodnih, nego i egipatskih zakona."

Novi "egipatski faraon"

Elmesiri pak ukazuje na to kako ova masovna smrtna kazna potpuno odražava opći razvoj egipatskog pravosuđa: "Nakon svrgavanja Mursija u srpnju 2013. se tamošnje pravosuđe pokazalo da donosi samovoljne presude i da nije neovisno." Taj aktivist ističe da suci donose izuzetno oštre osude protiv pripadnika oporbe, ali da gotovo nikad ne kažnjavaju predstavnike vlade i snaga sigurnosti. Tako je, pojašnjava Elmesiri, bilo slučajeva da su prosvjednici na policijskim postajama mučeni sve dok nisu preminuli, bez da je zbog toga itko odgovarao.

Djelatniku Amnesty Internationala se zato čini da oštre kazne, u prvom redu "trebaju ugušiti svako drugačije mišljenje. Usmjerene su prije svega protiv sljedbenika Mursija koji u Egiptu predstavljaju najveću oporbenu snagu."

Slično misli i egipatski aktivist za ljudska prava Ahmed Maher koji optužuje sadašnjeg predsjednika al Sisija kako se pretvara u "novog egipatskog faraona". "Al Sisi više ne treba usluge takozvanih političkih stranaka ili snaga građanskog društva. On se u međuvremenu potpuno može pouzdati u svoj populizam." Utoliko i djelatnik AI-a Elmesiri smatra kako se Egipat "u međuvremenu vratio u mračno doba režima Mubaraka u kojem nije bio dopušten bilo kakav prigovor."