Početak suđenja optuženima za obaranje zrakoplova MH17

Katastrofa se dogodila 17. srpnja 2014. godine: Boeing 777 kompanije Malaysia Airlines na broj MH17 iz Amsterdama za Kuala Lumpur je pao iznad Donbasa na istoku Ukrajine. Nitko od 298 putnika i članova posade nije preživio. Istraga je pokazala kako je zrakoplov oboren, ali nitko nikad nije preuzeo odgovornost.

Ubrzo nakon toga je više zemalja iz koje potječu žrtve zatražilo da slučaj preuzme sud Ujedinjenih naroda, ali to se nije dogodilo zbog veta kojeg je uložila Rusija u Vijeću sigurnosti. Obzirom da je avion i krenuo iz Nizozemske, a i da su 193 žrtve bili nizozemski državljani, ta je zemlja onda sama pokrenula sudski proces protiv počinitelja.

Isto tako nakon pada je pet država koje su najviše pogođene – Australija, Belgija, Nizozemska, Malezija i Ukrajina – formiralo Zajednički istražni tim koji je nakon temeljite istrage i koja je sadržala i informacije obavještajnih službi, fotografije satelitskog izviđanja i saznanja radarskog praćenja 2019. objavila rezultate istraživanja. Boeing 777 je neosporno pao nakon pogotka raketom ruskog mobilnog protuzračnog sustava Buk ("Bukva", oznaka NATO-a SA-27) koja je lansirana s dijela Ukrajine pod nadzorom proruskih separatista. Obavještajni izvori su istražiteljima na raspolaganje stavili i prisluškivanu konverzaciju separatista koji su se neposredno nakon pada hvalili obaranjem, kako su mislili ukrajinskog zrakoplova. Isti izvori su pokazali i kako je lansirno vozilo i glavni dio posade bilo zapravo dio 53. protuzračne brigade oružanih snaga Rusije koje je nedugo prije toga transportirano na područje pod kontrolom separatista - i nakon ovog incidenta brzo povučeno nazad u Rusiju.

Nitko se ne osjeća krivim

Istražni postupak pred nizozemskim sudom - suđenje se zbog velikog zanimanja javnosti vodilo u pravosudnom kompleksu Schiphola - je počeo još 9. ožujka prošle godine i na njemu su se, osim činjenica koje su dovele do pada zrakoplova trebale utvrditi i osobe koje su odgovorne za smrt 298 osoba. Svi mogući počinitelji još nisu utvrđeni, ali istražitelji navode četiri glavna osumnjičena od kojih su tri državljani Rusije: Igor Girkin s nadimkom „Strelkov“, bivši „ministar" obrane samoproglašene Narodne republike Donjeck, general-major Sergej Dubinski zvani „Mrgud“ i pukovnik Oleg Pulatov zvani „Zmija“ čiji se glas i čuje u hvaljenju kad su mislili da su oborili ukrajinski avion. Četvrti osumnjičeni je Ukrajinac, Leonid Harčenko nadimka „Krtica“, ali je vjerojatno kako on u međuvremenu također ima rusko državljanstvo.

Istraga je usmjerena i protiv Vladimira Zemača, bivšeg zapovjednike protuzračne jedinice separatista u gradu Snižne na istoku Ukrajine, a istražitelji ne isključuju podizanje optužbe i protiv drugih osoba. Tu je svakako riječ i o posadi tog protuzračnog sustava, ali i zapovjednika ruske brigade. Osobitu političku težinu ima i moguća konkretna umiješanost Vladislava Surkova, donedavnog savjetnik ruskog predsjednika Vladimira Putina i koji je neslužbeno bio zadužen za politiku Kremlja prema Ukrajini jer se i njegov glas čuje na nekim od prisluškivanih razgovora nakon obaranja zrakoplova.

"To nema veze s nama!"

Ovog ponedjeljka počinje glavno suđenje, a ne samo da su svi optuženi odbili krivicu nego će i optuženička klupa biti - potpuno prazna. Jedino će pukovnik Oleg Pulatov biti zastupan odvjetnicima, ali i on je uvjeren kako na njemu nema krivice. No čak i ako dođe do osude optuženih, to neće značiti i kaznu: Rusija ne izručuje svoje državljane drugim zemljama. No i stav Rusije je kako ona nema nikakve veze s tim obaranjem zrakoplova.

Nedugo nakon pada je Moskva objavila tumačenje kako je kriva Ukrajina već i zbog toga što nije zatvorila svoj zračni prostor nad prostorom gdje su se vodile borbe sa separatistima, izjavio je predsjednik Putin. Ukrajina zapravo jest zatvorila zračni prostor na svojoj strani bojišnice, ali samo do 8000 metara visine - uobičajene visine u vojnim operacijama. No protuzračni sustav Buk ima domet od 16.000 visine što je onda i koridor u kojem prometuju putnički zrakoplovi.

No državni aparat Rusije neprestance svaljuje krivicu na Ukrajinu: u studenom 2014. su ruski mediji objavili "senzacionalnu" snimku borbenog zrakoplova u blizini malezijske letjelice. Ali radarski zapisi zračnog prostora svjedoče kako u trenutku incidenta nije bilo nikakvih aviona u blizini. Tu je čak i direktor jednog od najvećih ruskih TV-kanala Konstantin Ernst priznao listu Newyorker koncem 2019. kako je to bila Fake News i kako je njegova postaja „pogriješila" što je to objavila.

I drugi procesi

Još prošle veljače je naizgled došlo do promjene stava Rusije: Moskva je i službeno ponudila Nizozemskoj da će ona suditi optuženima za obaranje zrakoplova, ali je nizozemski sud to odbio. To bi zapravo samo još otežalo mogućnost izvesti optužene na suđenje za isti zločin, a sud u Rusiji bi se teško mogao smatrati objektivnim u ovom slučaju. Nakon toga je u listopadu Rusija potpuno obustavila svaku suradnju s međunarodnim istražnim timom koji se bavio ovim slučajem.

Proces koji sad počinje u Schipholu jest najveći, ali nije jedini sudski proces koji se vodi u ovom slučaju: tu su i dvije zajedničke tužbe 380 rođaka žrtava Europskom sudu za ljudska prava jer je i ubojstvo drastično kršenje prava na život. Jednu od tužbi pripremio je američki odvjetnik Jerry Skinner koji je stekao ime u procesu protiv Libije koja je odgovorna za rušenje američkog zrakoplova nad Lockerbiem u prosincu 1988. Tužitelji traže od Rusije odštetu od najmanje 6,4 milijuna eura za svakog nastradalog putnika. Kako se saznaje, Europski sud je i od Rusije u ovom slučaju zatražio očitovanje koje je navodno i stiglo početkom prošle godine. No njen sadržaj nije poznat.