Počela je škola…

Mali Moritz je ove godine krenuo u prvi razred. Pred polazak u školu je spakirao nove flomastere i bojice u školsku torbu na kojoj je slika Mickeya Mousea. U Njemačkoj se njeguje tradicija da prvašići od roditelja na prvi dan škole dobiju veliki šareni kartonski tuljac u kojem su pokloni povodom ovog "velikog dana". Moritz opisuje sadržaj svog tuljca. „Gumeni bomboni, igračke, kaugume, plišane životinje, knjige i nisam siguran, ali mislim da ima i slatkiša.“

Budući da je Njemačka uređena kao savezna republika, školski zakoni se razlikuju ovisno o saveznoj pokrajini. Prvašići u školu kreću sa 6 ili 7 godina, ali oko devet posto sve djece se čak ranije upisuje u školu – doljnja granica za upis prvaka ne postoji. Jedan razred u osnovnoj školi u proseku ima 23 djece. Jedna učiteljica iz osnovne škole objašnjava kako funkcioniraju upisi: „Roditelji dobiju poštom pismo u kojem piše kad za njihovo dete počinje školska obaveza i u u koje škole mogu prijaviti svoje dijete. Mi dobro pazimo jesu li svi roditelji prijavili svoju djecu.“

Dnevni boravak sve popularniji

U pokrajini Sjevernoj Rajni-Vestfaliji ima ukupno 3.400 osnovnih škola. Škola obično traje od osam ujutro do jedan poslije podne – postoji samo jutarnji turnus. Da bi roditelji imali dovoljno vremena i za posao, sve više je u trendu da djeca poslije škole ostanu na dnevnom boravku. U prošloj školskoj godini je jedna trećina učenika u Sjevernoj Rajni-Vestfaliji poslije škole ostajala u dnevnom boravku. Na taj način djeca zajedno ručaju, igraju se, rade domaće zadaće ili sviraju na glazbenim instrumentima. Djeca doseljenika, kojima njemački nije maternski jezik, u dnevnom boravku kroz dodatnu nastavu i igru brzo nauče jezik i lakše sklope prijateljstva s ostalom djecom. No potreba z adnevnim boravkom ni iz daleka nije pokrivena dostatnom ponudom, pa mnogi zaposelni roditelji, pogotovo prvašića, muku muče kamo s djecom tijekom poslije podneva, dok njima ne završi radno vrijeme.

 

Učenici inače u prvom razredu uče pisati, čitati i računati, a kroz igru počinju učiti engleski jezik. „Već znam dobro računati, na primer 1.000 minus 1.000 je naravno nula. Pa to je logično!“, hvali nam se mali Moritz.

Slovare i udžbenike osigurava škola, dok bilježnice i školski pribor djeci kupuju roditelji. Iako roditelji tako izbjegavaju velike troškove za knjige, školski pribor i npr. oprema za tjelesni odgoj, na kraju ipak ih prilično koštaju. Za užinu u školama djeca dobivaju mlijeko. U nekim školama, za sad još uvijek u manjini  njih, djeca vode dnevnik u koji svaki dan zapisuju što su naučili, o čemu razmišljaju i što osećaju. Tako roditelji točno znaju kako su im djeca provela dan.  A i učitelji na taj način mogu bolje upoznati djecu i pratiti njihov razvoj.

Autorica: Tanja Španović, Bonn

Odg. ur.: Snježana Kobešćak