Povijesna prilika za Škotsku

Dugi niz godina, mnogi u Njemačkoj i središnjoj Europi su Škotsku smatrali udaljenom regijom na krajnjem sjeveru Britanije, i jezično ga izjednačavali s Engleskom. U redu, znalo se da tamo dosta pada kiša, da Škoti vole nositi suknje i piti viski i da je njihova poslovična škrtost drugima smiješna. Ali to da je Škotska stoljećima, do 1707. godine bila ponosna, neovisna nacija, to je njezina novija povijest u Ujedinjenom Kraljevstvu potisnula iz svijesti drugih naroda Europe.

Ali to je sada prošlost: Škotska se najkasnije referendumom o neovisnosti vratila na kartu Europe. Velika Britanija, tvorevina 18. stoljeća, mogla bi se zauzvrat, sa još teško predvidivim političkim i gospodarskim posljedicama, pretvorit iu povijesnu epizodu. Naime, ako većina stanovnika Škotske starijih od 16 godina u četvrtak glasa za neovisnost. Bi li to bio korak natrag? Povijesno - romantični anakronizam i povrat malih državica u modernoj Europi bez granica? Mislim da ne!

Škotska je oduvijek bila drukčija

Škotska je oduvijek bila drukčija od svog južnog susjeda Engleske. To su još Rimljani primijetili. Car Hadrijan nije u drugom stoljeću samo tako izgradio zid na sjeveru, na granici s keltskim Piktima. U idućim stoljećima, Kelti na sjeveru i Normani i Anglosaksonaci na jugu, vodili su pokoji rat jedni protiv drugih, a škotska vojska znala je uvijek sačuvati neovisnost svog kraljevstva.

Tek nakon Saveza kraljevskih kuća 1603. i nesretnog pokušaja Škota da sa Istočno Indijskim društvom stvore osnovu za vlastiti trgovački imperij, oni su 1707. godine bili prisiljeni pristati na parlamentarnu uniju s Engleskom. To je bio jedan od temelja uspona Velike Britanije kao svjetske sile. Škoti i Englezi su uz ugljenom bogati Wales, imali tako jedinstveno bogotastvo resursa, što je dovelo otok do političke moći na svjetskoj sceni i prosperiteta za mnoge ljude unutar unije. Kulturne i političke razlike počele su se ponovno pokazivati u drugoj polovini 20. stoljeća - svom snagom.

Unija s Engleskom nije u skladu s vremenom

Margret Thatcher je deindustijalizirala Veliku Britaniju i sanirala državni budžet crnim zlatom Škotske. Škoti su to primili opušteno, ali kada su shvatili da u njihovoj naftnoj prijestonici Aberdin, koji bi trebao izgledati kao škotski Abu Dabi, veliki dio stanovništva i dalje živi u siromaštvu i bijedi, rodile su se sumnje. Sumnje, koje su se pojačavale kada je Konzervativna stranka preuzela vlast u britanskom parlamentu. I to, mada su Škoti od izbora 1997. godine možda samo jednog Torijevca poslali u britanski Donji dom.

U Škotskoj, kojoj je ukraden politički utjecaj i ekonomske mogućnosti, rastao je nacionalzam. 90-ih godina utemeljen je regionalni parlament, koji postavlja vladu.

Renesansa Škotske

Škotska već nekoliko desetljeća doživljava kulturnu renesansu. Festival kulture u Edinburghu je jedan od najposjećenijih i najinovativnijih susreta umjetnika svijeta. Škotska glazba uživa veliku popularnost diljem svijeta. Škotska sveučilišta su - besplatna – i otvorena za studente iz cijelog svijeta. Ne samo od klonirane ovce Dolly, Škotski znanstvenici daju odlične rezultate na mnogim područjima znanosti.

Dok je u Engleskoj obrazovanje sve više privilegija bogatih u Škotskoj je visoko obrazovanje i dalje dostupno svima. Kozmopolitska Škotska privlači velik broj visoko kvalificiranih imigranata.

To bi obogatilo EU

Neovisna Škotska će tražiti hitno članstvo u Europskoj uniji. Nasuprot tome, britanski premijer David Cameron je najavio referendum o povlačenju Britanije iz EU za 2017. On bi mogao zakasniti.

Za sada su šanse Škotske da u četvrtak iskoristiti povijesnu priliku i na miran, demokratski način ponovno bude nacionalna država 50-50. Škoti ne moraju brinuti zbog gospodarstva: Unatoč ograničenim rezervama nafte, Škotska bi sa svojim ogromnim obnovljivim izvorima energije pripala u 20 gospodarski najmoćnijih naroda svijeta. Europa bi od toga mogla samo profitirati.