Prekretnica u svjetskoj povijesti
Nakon pada Berlinskog zida Zapad je uzeo pauzu. Renomirani politolog Francis Fukuyama proglasio je tada svojevrsni "kraj povijesti" a političari su pričali o "mirovnoj dividendi". Amerika je sebi na grudi okačila medalju "hyper-sile". Bivšim neprijateljima otvorena su vrata za ulazak u zapadne klubove, pod uvjetom da se pridržavaju pravila igre. Ako se nisu pridržavali pravila, bivali su potisnuti ili zaobiđeni.
Nakon okončanja hladnog rata SAD-u je nedostajala volja da oblikuje svijet, koju je ova zemlja pokazala nakon 2. svjetskog rata. Tada je Amerika - osnivanjem NATO-a, UN-a, Svjetske banke ili MMF-a - stvorila strukture novog uređenja svijeta. Ali, devedesetih toga nije bilo. Bill Clinton je ostao provincijski političar - čak i nakon preseljenja iz Arkansasa u Bijelu kuću. On nije uveo nikakve nove sigurnosne strukture na sjevernoj hemisferi, nikakvo efikasno suzbijanje siromaštva na jugu, jedva da je nešto uradio po pitanju zaštite klime a nije ostavio iza sebe ni trajni mir na Bliskom istoku.
Napad iz čistog mira
Napadi 11. rujna su bili prvi napadi na američkom tlu od Pearl Harboura: iz čistog mira - kako u doslovnom tako i prenesenom značenju. Mnoge Amerikance je udarac sudbine dočekao nepripremljene, nesigurne i to je do danas tako. Ili, kako je to bivši direktor CIA-e formulirao za DW: "Borba protiv terora trajat će generacijama".
U danima nakon 11. rujna 2001. nitko nije bio toliko dalekovidan. Tada je glavna stvar bila spriječiti da svijet uđe u recesiju. Središnje banke su preplavile tržište gotovim novcem. Najprije su imale uspjeha, jer nije došlo do kraha burzi. Ali nakon nekoliko godina niti banke, niti klijenti nisu znali kuda s jeftinim novcem. Svatko u SAD-u, tko je bio u stanju napisati svoje ime i prezime, dobio je kredit i kupio sebi na Floridi ili negdje drugdje neku nekretninu, koju inače sebi nije mogao priuštiti.
2008. je Washington bio prisiljen tiskati još više novca. SAD se sve više zaduživala. Europljani, Japanci i drugi počeli su oponašati Amerikance. Do danas je prisutna svojevrsna utrka - "Olimpijada" u tiskanju novca. Istodobno u SAD-u se osipa srednja klasa, opada njihov standard. Plan Osame bin Ladena kao da se ostvaruje. Smrtni neprijatelj i notorni terorist je htio financijski slomiti SAD.
Predsjednik Obama je naučio iz grešaka svog prethodnika. On je američke postrojbe ili odmah kompletno povukao ili jako smanjio. Zbog čega bi Amerika trebala investirati novac u ratove, koje ne može dobiti? Ali čak i nakon povlačenja iz Iraka, ova avantura košta američke poreske platiše na stotine milijardi. Svako napuhavanje sigurnosnog aparata dovodi do povećanja socijalnih izdataka - zdravstvenog osiguranja ili mirovina za bivše vojnike. SAD će se s tim financijskim izdacima morati nositi desetljećima.
Nema novca za obnovu infrastrukture
Dok se zbog navodne sigurnosti, koja se brani na udaljenosti od nekoliko tisuća kilometara, bacaju milijarde, na svakom uglu nedostaje novac za obrazovanje ili modernizaciju zastarjele ili propale infrastrukture. Službena stopa nezaposlenosti od 5 posto skriva koliko puno ljudi je zapravo odustalo od traženja posla. Politički lovci u mutnom koriste predsjedničku izbornu kampanju kako bi ponudili navodna rješenja. Vašingtonska politička garnitura nije sposobna niti voljna na kompromis. U knjižarama se masovno prodaju knjige koje predviđaju propast Amerike s naslovima poput: "Amerika, svjetska sila, koja se precijenila" .
Nije baš ozbiljno predviđati budućnost. Ali, svima je jasno kakva je prekretnica bio 11. rujan: po sigurnost svih nas, po pitanju ograničavanje privatne sfere. Ili kad se radi o rezovima u oblasti ljudskih prava ili međunarodnog prava.
"Nine Eleven" je bio više od povijesnog upiranja prstom. To je puno više dan, kada je borba protiv terorizma označila početak novog stoljeća.