Postaje li Afganistan kulturna pustinja?

Već je bio pao mrak kad je Sonja krenula kući. Još u mislima na festivalu umjetnosti u Kabulu, gdje je ta mlada glumica u ponedjeljak (15.10.) provela burnu večer, korača prema svom automobilu. I tu se dogodilo ono strašno: jedan muškarac je protrčao pored nje i bacio joj prašak u lice. Sonja više ništa ne vidi, osjeća jedva podnošljivu bol, vrišteći rukama pokriva oči.

Motiv nepoznatog počinitelja je jasan: Sonja Sarvari je kažnjena zbog svog navodno "neislamskog" posla glumice na filmu i na televiziji. Žene, koje se usude nastupiti u javnosti, mnogi mule u Afganistanu klevete kao "nečasne". 19-godišnja Sonja je nakon napada otišla liječniku, koji joj je, na sreću, dijagnosticirao "samo" ozljedu konjuktive. Sad joj je oko pokriveno, zbog čega nosi crne sunčane naočale. No, sasvim iznenadno do napada na nju nije došlo, kaže Sonja: "U biti svaki dan telefonski dobivam prijetnje da će me upucati ili na neki drugi način ubiti, ali ovo sada me uistinu duboko uvrijedilo."

Kad i policija okreće glavu, što ću još u ovoj zemlji?

Nije to prvi put u tek nekoliko mjeseci da su napadnute mlade glumice u Afganistanu. Krajem kolovoza je ispred kabulske džamije od ozljeda ubodem noža podlegla 18-godišnja Benafša. Bila je u društvu dviju kolegica kad ju je napala skupina muškaraca. Benafšina kolegica glumica i prijateljica Sahar Parnijan od tada isto dobiva prijetnje smrću te se skriva. U razgovoru za DW navodi da je zvala šefa kabulske policije i zatražila pomoć. Kod svoje obitelji ne može, jer se boji za nju. "Ali to njega (šefa policije, op.a.) nije zanimalo, rekao je da to nije njegova stvar. Kad čak policija nije spremna štiti nas, što da još radim u ovoj zemlji?", pita Sahar Parniyan ogorčeno.

Još do 90-ih godina je Afganistan imao živu filmsku i glazbenu scenu. Poezija i općenito književnost dio su svakodnevice, čak i kod onih Afganistanaca koji ne znaju čitati i pisati. Kina se danas smatraju mjestima za sastajanje ovisnika o drogama i uglavnom ostaju prazna, pisci su se naučili autocenzuri, izdavačkih kuća nema. Ratne godine su Afganistan isušile, kaže pjesnik Kava Gibran. On se boji da će se nakon povlačenja međunarodnih snaga 2014. situacija za umjetnike pogoršati. "Sve ukazuje na to da nam se loše piše. Međunarodna zajednica je izgubila rat. Talibani jačaju. To se može vidjeti po trenutačnoj raspodjeli moći u vladi. Ustav se tumači kako komu paše."

"Moram bježati da bih prehranio djecu"

Nakon što su talibani bili potpuno zabranili glazbu i televiziju, nakon njihovog pada je uslijedio kulturni uzlet. Producirani su filmovi i nove pjesme puštane na radiju. Polaganim povratkom ekstremista na vlast je započeo i povratak restrikcija, navodi pjesnik Gibran.

Mnogi umjetnici i intelektualci su zemlju već napustili, a drugi će ih biti prisiljeni slijediti. Tako i poznati afganistanski glazbenik Ustad Gulzaman. On se žali da, unatoč milijardama, koje su proteklih mjeseci stigle u zemlju, nije bilo podrške i pomoći intelektualnoj i umjetničkoj eliti. "Ja volim svoju domovinu i svoju umjetnost, ali ovu vladu ne zanimamo. Prisiljen sam bježati, kako bi moja djeca imala što jesti", rezignirani je zaključak toga glazbenika.

Sonja Sarvari, međutim, navodi da neće odustati. "Afganistanka sam i suočit ću se sa svojim neprijateljima", kaže ona prkosno. "Neće me odvratiti od glume i kina. Ja ću dalje kročiti svojim putem."