Posljednja utvrda staljinizma

Već po dolasku na putu od zračne luke do glavnog grada Pjongjanga upadaju u oči mase pješaka. Na ulicama skoro nema automobila, a ono malo što ih ima uglavnom se skoro raspada. U istom katastrofalnom stanju nalaze se i autobusi i tramvaji, na čijim postajama uvijek čeka gomila ljudi. Neki se sami ili udvoje voze na starim biciklima, no među njima nema žena koje se, prema službenoj verziji, ne smiju voziti biciklom iz sigurnosnih razloga.

Druga stvar koju je jednostavno nemoguće ignorirati je stalno uključeni razglas. Iz zvučnika dolazi glazba s probe za središnju proslavu na Trgu Kima Ila Sunga, utemeljitelja današnje Sjeverne Koreje koji se i danas, 14 godina nakon smrti, službeno smatra predsjednikom države. Svaki strani posjetitelj, htio on to ili ne, dobiva barem jednog vozača i službenog pratioca. Naš pratioc pomno pazi da postavljamo ispravna pitanja pravim osobama, a o zvukovima iz razglasa kaže: "Povodom 60. godišnjice osnivanja Korejske Demokratske Narodne Republike bit će održane brojne manifestacije, a predviđena je i vojna parada, čiju probu sada gledate."

Dva Kima kao komunistička božanstva

Na brojnim plakatima u gradu su Kim Il Sung i njegov sin i nasljednik Kim Jong Il. Obojica s ogromnih slika traže od sjevernokorejskog naroda još veći angažman. Budući da na ulicama Pjongjanga nema skoro nikakvih reklama, ove fotografije još više upadaju u oči. Veliki general, kako Kima Jong Ila zove stanovništvo, i njegov otac, koji je umro 1994. godine, ovdje su skoro ravni božanstvima. Sjeverna Koreja je nastala kao posljedica Drugog svjetskog rata i Hladnog rata.

Cijeli korejski poluotok svojedobno je bio japanska kolonija, koju su nakon kapitulacije Japana Sovjetski savez i Sjedinjene Države točno po 38. stupnju geografske širine podijelili između sebe. Na zahtjev SAD-a, Ujedinjeni narodi 1947. godine donose rezoluciju kojom se određuje održavanje izbora u oba dijela, nakon kojih bi strane vojske trebale napustiti to područje. No, izbori su održani samo na jugu, pa je 15. kolovoza proglašena Južna Koreja, da bi 9. rujna 1948. bila proglašena i Sjeverna Koreja, čija je samostalnost i dalje postojala samo na papiru jer je i dalje bila pod utjecajem velikog brata iz Moskve.

Izvan stambene četvrti samo s dozvolom

Na kraju Trga Kima Ila Sunga, na ušću rijeke Taedong stoje učenice i učenici. Oni se međusobno ohrabruju kako bi preplivali široku zelenkastu rijeku. Sada su školski praznici, no nitko ne može napustiti svoju stambenu četvrt bez posebne dozvole. A da ne govorimo o putovanju izvan grada, dok u inozemstvo smiju samo pripadnici malobrojne elite. Za ostale su na dnevnom redu sudjelovanje u paradama i tjelovježba. Jedna 14-godišnja učenica kaže: "Za mene 60. rođendan moje domovine ima veliko značenje. Zato sam odlučila još bolje učiti."

Odnosi samo s bivšim SSSR-om i Kinom

Ona želi postati plivačica i jednog dana osvojiti zlatnu medalju na Olimpijskim igrama. O onima kojima je to uspjelo u Kini puno se govorilo i pisalo u susjednoj, inače potpuno izoliranoj, Sjevernoj Koreji. Jedine zemlje s kojima je Pjongjang održavao kakvu-takvu suradnju je nekad bio Sovjetski Savez, a danas je to Kina. Državna ideologija, naime, slijedi politiku potpune autonomije, što znači potpune neovisnosti od drugih. Tako se sve mora proizvoditi u zemlji, uključujući i atomsko oružje.

Gradski travnjaci kao povrtnjaci

Stanovnici ove zemlje najnužnijim se potrepštinama opskrbljuju u okviru državnog sustava podjele. Karin Janz, koja je u UN-ovoj organizaciji za hranu i poljoprivredu zadužena za Sjevernu Koreju, kaže da je vrlo teško reći koliko je velika nužda jer se nitko ne smije kretati cijelom zemljom, pa je nemoguće reći je li situacija svuda ista kao u Pjongjangu. "Prema našim procjenama ovdje nedostaje 1,6 tona hrane godišnje. Možda je ta brojka nešto manja, jer se zasniva na službenim podacima u koje nije uključeno ono što ljudi, primjerice, sami uzgajaju", objašnjava Karin Janz.

Prije svega u malim i srednjim gradovima sadi se voće i povrće izvan državnih kooperacija, a i u glavnom gradu mjestimično se vide zelene površine koje su prenamijenjene u povrtnjak ili ljudi koji traže travu za kuniće što ih drže na balkonima. Sjeverna Koreja je posljednja potpuno izolirana zemlja svijeta i to i te kako utječe i utjecat će na generacije njezinih stanovnika.