070510 Kriegsbewältigung D

Pobjeda savezničkih snaga nad nacističkom Njemačkom 8. svibnja u čitavom svijetu se slavi kao dan pobjede. U samoj Njemačkoj, barem što se njezinog zapadnog dijela tiče, sve do kraja osamdesetih nerado se ovom datumu pripisivao neki određeni pojam. Jer dok je za jedne toga dana 1945. Njemačka poražena, za druge je taj dan predstavljao čin oslobođenja od mračnog tiranstva i početak nove, demokratske Njemačke.

Povijesna rečenica

Jedan od prvih koji je u Njemačkoj javno progovorio o 8. svibnju kao o danu oslobođenja je bivši njemački predsjednik Richard von Weizsäcker. Nijemci su 40 godina trebali čekati na takav jedan istup. U, sada već povijesnom, govoru povodom 40. objetnice završetka Drugog svjetskog rata von Weizsäcker je u Bundestagu 1985. isprva zaključio kako 8. svibanj za Nijemce "nije dan za slavlje".

"Njemačka se 8. svibnja 1945. nalazila u stanju u kojem je jednim okom promatrala u povijesni ponor a drugim okom u neizvjesnu budućnost", rekao je tada von Weizsäcker. No tada je uslijedila rečenica koju su mnogi okarakterizirali kao povijesnu: "8.svibanj 1945. je bio dan oslobođenja. On nas je sve oslobodio nasilne vladavine nacionalsocijalista i jednog sustava koji je prezirao ljudskost", rekao je von Weizsäcker i time prekinuo šutnju zapadnonjemačkih političara koja je trajala punih 4 desteljeća.

Von Weizsäcker, koji slovi kao jedan od najznačajnijih poslijeratnih njemačkih političara, je i osobno povezan s događajima iz prve polovine 20. stoljeća. Njegovom ocu Ernstu se sudilo nakon rata zbog političke dužnosti državnog tajnika u Hitlerovom ministarstvu vanjskih poslova. Branitelj pred sudom mu je bio nitko drugi nego sin Richard.

Prekid tabuiziranja

"To je bio prekid dugogodišnjeg tabua", smatra Jörg Morré, povijesničar i direktor Njemačko-ruskog muzeja u Berlinu. U ovoj ustanovi, koju su za vrijeme Njemačke demokratske republike osnovale sovjetske vlasti i nazvale "Muzej bezuslovne kapitulacije fašističke diktature u Velikom domovinskom ratu" u međuvremenu se na trezven znanstveni način pristupa ovoj materiji.

Istočni Nijemci su ovu ustanovu, smještenu u bivši časnički klub Wehrmachta gdje je 8.svibnja 1945. general zbora Wilhelm Keitel i potpisao dokument o kapitulaciji, jednostavno zvali - "Muzej kapitulacije". Višeznačni naziv koji, kako smatra Jörg Morré, izvrsno dočarava i višeslojnost ovog datuma. "To je u svakom slučaju bio dan oslobođenja. Taj pojam se ustalio i svi koji ga rabe se pritom pozivaju na poznati govor von Weizsäckera. Doduše, povijesno gledano je to za mnoge sudionike rata bio dan poraza jer na to, ako ništa drugo, upućuje i sam čin kapitulacije", smatra Morré.

Na istoku pobjeda na zapadu poraz

Morré ukazuje i na razlike u tumačenju ovog datuma s različitih strana "željezne zavjese". Dok je zapad Njemačke s teškom mukom prihvaćao pojam oslobođenja, na istoku se od samog početka gajio kult pobjede nad fašistima. Fašisti su, naravno, bili "oni drugi". Službeno DDR nije imao problema s fašističkom prošlošću jer uska povezanost sa Sovjetskim Savezom učinila je antifašifam ideologijom koja se podrazumijevala, bez obzira na podvojenu prošlost.

Nakon pada Berlinskog zida "Muzej kapitulacije" zajednički je preuzela jedna njemačko-ruska zaklada. Tako nekadašnji protivnici zajednički upravljaju institucijom koja tematizira zajednički rat. No unatoč mnogim točkama koje nekadašnje protivnike u međuvremenu vežu, 8. svibanj još uvijek u Rusiji igra mnogo veću ulogu nego u Njemačkoj. "65. godišnjica je u Njemačkoj još uvijek nešto što se percipira u javnosti ali se o ovom datumu baš previše ne razmišlja, on ne igra tako značajnu ulogu", smatra Morré. No, kako zaključuje, u međuvremenu ipak prevladava društveni konsenzus da se radi o oslobođenju a ne o porazu.

Autor: Marcel Fürstenau/nk

Odg. ur.: Z. Arbutina