Poplava tužbi u Njemačkoj - banke odbijaju dati kredite starijim osobama

Kao loš vic! Tako je većini starijih osoba zazvučala najava njihovih banaka da su oni prestari za uzimanje kredita ili dugoročno investiranje. Nažalost ne radi se o vicu: u zadnje vrijeme ima sve više takvih slučajeva. Pritom su upravo umirovljenici većinom osobe koje raspolažu zadovoljavajućim, sigurnim izvorima prihoda. Često i sigurnijima od mladih ljudi s nesigurnim radnim mjestom.

Jedan od pogođenih je i umirovljenik Manfred Lahmer. Njemu je nedavno uskraćen kredit:

”Danas, ako radim, moje radno mjesto više uopće nije sigurno, čak i mjesto koje imam možda već 20 godina može biti ukinuto. Ali moju mirovinu meni nitko ne može uzeti, nju primam do kraja života”,

žali se on. Manfred Lahmer se doduše, kako sam priznaje, prilično naljutio na takvu odluku svoje banke, jer je bio siguran da je jedini razlog upravo njegova starosna dob. Ljutnja nije ništa promijenila, i sve je ostalo po starom. No, kako priznaje jedan pogođeni umirovljenik, starije osobe ne smiju tek tako odustati od svojih planova, samo zato što su stari:

”Upravo suprotno! Brzo odustajanje je najveća greška, a ljudi se jednostavno plaše odbijanja od strane banke. To je ponizni mentalitet iz ranijih, poslijeratnih dana. Kada je nekome doista potreban novac onda ta osoba mora ili telefonirati ili osobno otići do centrale za zaštitu potrošača”,

preporučuje on. Tako je postupio i 67-godišnji Fritz Sauer. Nakon što je primio odbijenicu svoje banke na zahtjev za kreditnom kartom, odmah je kontaktirao kölnski ”Ured protiv starosne diskriminacije”. Saznao je da nije jedini umirovljenik koji ima takav problem te mu je preporučeno pisanje pritužbe na adresu uprave banke, u kojem se svakako treba osvrnuti i na svoju starosnu dob. Nakon nekog vremena primio je željenu kartu, ali ne i odgovor na pitanje zbog čega mu je molba prvotno bila odbijena.

Glasnogovornik Njemačkog udruženja štedionica, Stefan Marotzke, demantira paušalno odbijanje zahtjeva starijih klijenata. Njemu takvi slučajevi nisu poznati, i kako kaže, obrada svakog zahtjeva za kreditno karticom odvija se po istim pravilima:

”Ukoliko je nakon provjere osigurano vraćanje kredita, on nikada neće biti odbijen. No, ukoliko je vraćanje pod znakom pitanja, odnosno ukoliko je rizik banke prevelik moraju se uvažiti interesi klijenata ali i interesi novčanog instituta”,

pojašnjava Marotzke. Problem u Njemačkoj je svakako činjenica da banke same mogu birati svoje klijente i da ne postoje zakoni protiv starosne diskriminacije, kao u, primjerice, Švicarskoj i Finskoj, iako to Europska Unija propisuje. Sve dok smjernice EU ne budu pretočene u odgovarajući zakon, i dalje će se događati da banke odbijaju zahtjeve njemačkih umirovljenika zbog njihove dobi, ukoliko se sami ne suprotstave odbijenicama.

Kathrin Opitz