Popis „neprijatelja“ Njemačke

Pisanje popisa političkih i svih drugih neprijatelja omiljena je očito djelatnost pripadnika ekstremne desnice i neonacista. Poznato je i da je većina žrtava neonacističke terorističke skupine NSU također prije bila na popisu, tako da je klub zastupnika stranke Ljevice postavio pitanje Ministarstvu pravosuđa - što je s tim popisom neonacista i koliko ljudi s tog popisa je uopće informirano da ih netko smatra „neprijateljima".

Odgovor Ministarstva je izazvao skandal: od svih njih, informirane su – tri osobe. Za jednu od čelnica Ljevice Martinu Renner je jedino objašnjenje kako aktualna njemačka vlada namjerno ignorira opasnost koja izvire od neonacista i ekstremne desnice.

Mora li vlada i moraju li nadležne službe informirati osobe koje se nalaze na takvim popisima „neprijatelja" i do kojih se došlo policijskom istragom? O tom pitanju smo razgovarali s Thilom Weichertom, pravnikom i politologom koji je i član predsjedništva Njemačke udruge za zaštitu osobnih podataka. Do 2015. bio je i povjerenik za zaštitu osobnih podataka njemačke savezne pokrajine Schleswig-Holstein.

DW: Koja prava imaju osobe koje se nalaze na takvim popisima, moraju li  saznati da ih netko smatra „neprijateljima"?

Thilo Weichert: Nema pravnog osnova da se me policija sama obavijesti ako se moje ime pojavi u nekoj istrazi ili u raciji kod pretresa ili slično. Istraga se načelno isprva odvija potajice. Ali ako se u istrazi utvrdi da je netko ugrožen, onda je zadaća policije informirati tu osobu. Ali da li je to provjereno i da li je ishod te provjere bio negativa, to u ovom trenutku očito ne mogu reći. Ali se bojim, baš kao i gospođa Renner, da uopće nije bilo provjereno da li su te osobe doista izložene opasnosti.

Nije li već postojane takvog popisa znak očite opasnosti?

Weichert: Već činjenica da je na tim popisima bilo 25.000 osoba prije govori da tu nije bilo konkretne opasnosti, barem ne za svakog navedenog. Široko je rasprostranjeno sakupljati informacije o političkim protivnicima, to čine i skupine ljevice o ekstremnoj desnici. To još ne znači da su te osobe ugrožene. Ali ako postoje dodatne informacije, na primjer bilješke koji upućuju na napad ili neku drugu aktivnost, onda je dužnost policije biti aktivna i obavijestiti tu osobu.

Koji pravni instrumenti stoje na raspolaganju osobama sa takvog popisa saznati o tome?

Weichert: Nalog dati i dobiti informaciju uopće nije problem. Po propisima o zaštiti privatnosti, svaka osoba ima pravo dobiti informaciju o sebi ako je ona stečena krivičnom istragom, čak i ako je u spisima Službe za zaštitu ustavnog poretka. Ako se taj zahtjev još može i konkretizirati, kao sad sa ovim popisima koji su se pojavili, onda je snagama sigurnosti veoma teško odbiti dati informaciju. Ukratko: zahtjev za informaciju se može postaviti neposredno snagama sigurnosti.

Kolika opasnost mora postojati da neka osoba sa popisa dobije i zaštitu policije?

Weichert: Da bi se dobila zaštita policije mora postojati konkretna opasnost na vlastitu osobu. Policija tu ima određen prostor za odluku gdje može procijeniti, da li postoji takva stvarna opasnost. Ali tamo gdje postoji vidljiv rizik, mora biti učinjeno sve što se može kako bi se minimirao taj rizik koliko je to moguće. Najmanje od toga bi bilo obavijestiti tu osobu. Ali to može ići i mnogo dalje, da se organizira preseljenje, da se nadzire stan ili štite djeca te osobe – sve to ovisi o pojedinom slučaju.

Kakvi su to slučajevi?

Weichert: To ovisi gdje postoji opasnost i od koga potječe. Ako policijska istraga i iskustvo pripadnika snaga sigurnosti ukazuje da neka skupina i provodi svoje prijetnje, onda policija mora djelovati.

Njemačko udruženje novinara (DJV) traži da se informiraju svi pripadnici medija koji se nalaze na tom popisu „neprijatelja". Nisu li novinari koji izvještavaju o ekstremnoj desnici i neonacistima, pravno uzevši već svojim radom izloženi povećanoj opasnosti?

Weichert: Da li netko mora biti informiran ne ovisi o udruženju ili grupi pogođenih osoba, nego o nekoj mogućoj opasnosti. Ali po mom mišljenju, policija bi trebala biti otvorenija i transparentnija već i kod manjeg stupnja opasnosti. Obzirom na činjenicu da se ovlasti policije šire i da one obuhvaćaju djelovanje već i kod 'prijeteće opasnosti' i pritom se čak u pitanje dovode i ustavom zajamčena prava, onda bi i informacija pogođenima mogla umanjiti opasnost, potpuno bez ugrožavanja Ustava.

Razgovor vodila Jeannette Cwienk.