Pop-koncerti uskoro samo za bogate?

Najjeftinije karte za ovogodišnju turneju U2-a po njemačkoj stoje 92 eura. Karte za tzv. crvenu zonu, dakle onu tik do pozornice stoje od 280 eura naviše. One koji su spremni izdvojiti još kojih stotinjak eura više, čeka i švedski stol i šampanjac. Veliki pop-koncerti očito sve više postaju zabava za one s dubljim džepom.

Granica od 100 eura probijena odavno

Trend prema astronomskim cijenama koncertnih karata započeo je negdje početkom desetljeća kada su, a tko bi drugi nego Rolling Stonesi za najjeftinije ulaznice za svoje koncerte svjetske Licks-turneje počeli tražiti više od 100 eura. To se nekako poklopilo s uvođenjem nove europske valute koja je posebice u ovom segmetu cijene navukla prema gore. Za usporedbu: karte za Steel Wheels/Urban Jungle Tour 1990. Rolling Stonesa koštale su 50 tadašnjih maraka ili 25 eura. Ono što su započeli Stonesi kao grupa s epitetom najveće koncetne atrakcije uskoro su preuzeli drugi. Tako čak i Britney Spears za svoje koncerte u međuvremenu traži više od 80 eura. Kako kaže Marek Lieberberg, jedan od najstarijih i najpoznatijih njemačkih promotora, razlozi za drastično povećanje cijena su višestruki, ali glavni treba tražiti u centraliziranoj organizaciji velikh svjetskih turneja. I dok su prije menadžeri bandova s promotorima u svakoj pojedinoj zemlji pregovarali pojedinačno što je lokalnim organizatorima ostavljalo dovoljno prostora za kalkulaciju, danas sve uglavnom leži u rukama jedne agencije.

Milijun eura za nastup

Tvrtka "Live nation" iz Los Angelesa posjeduje preko 150 koncertnih dvorana u SAD-u i osim toga je suvlasnih mnogih koncertnih agencija širom svijeta pa tako i najpoznatije njemačke, one Mareka Lieberberga. Iako je koncertni biznis naporan biznis a cijene radne snage, pogotovo na zapadu Europe su u ovom sektoru poprilično narasle, za izvođače i menadžere još uvijek ostaje dovoljno. Iako ljudi okupljeni oko velikih zvijezda nerado govore o novcu, njemačka državna televizija ARD prije nekoliko godina je pokušala izračunati kalkulaciju jednog rasprodanog koncertnog nastupa Robbija Williamsa u Hamburgu. Tako su saznali da oko trećine prihoda od prodanih karata odlazi za troškove iznajmljivanja dvorane, osoblja i sve ostale troškove poput sigurnosnih i tehničkih službi. Daljnja trećina odlazi na porez, pristojbe na prodaju karata te udrugama za zaštitu autorskih prava. Ostatak novca otpada na sam šou, prateće vokale i glazbenike, menadžera i samog Robbija Williamsa. Usprkos svim troškovima za bivšeg člana Take Thata ostalo je preko milijun eura i to netto. Ta bi se kalkulacija zarade više-manje mogla primijeniti i na ostale glazbenike koji pune dvorane takve veličine i po takvim cijenama.

Novac za nosače zvuka sada se daje za koncerte

Ono što je među hrvatskim izvođačima već odavno trend, a to je da se zaraditi da samo na svirkama uživo, polako ali sigurno je dospjelo i do Zapada. Britanski profesor glazbe i poznavalac pop-svijeta Simon Frith smatra da je samo došlo do raspodjele novca koji ljubiteljima glazbe stoji na raspolaganju i to u korist koncerata. "Od 100 eura koliko su još do prije nekoliko godina fanovi trošili na CD-ove danas desetak eura odlazi na download pjesama a ostatak na koncerte", kaže Frith. On se istodobno pribojava da bi od ovakve preraspodjele koristi mogli imati samo veliki, dok će noviji i manje poznati izvođači u budućnosti morati nastupati za sve manje i manje gaže samo da bi se za njih uopće čulo. "Oni koji su moćni postat će još moćniji", zaključuje Frith.

Autor: N.Kreizer/ARD/Der Spiegel

Odg. urednik: Anto Janković