Poljički soparnik- autohtono jelo kao turistička atrakcija

U poznatom omiškom restoran uz rijeku Cetinu, gužva oko kamina. U tijeku je prezentacija izrade poljičkog soparnika. Znatiželjno mnoštvo turista sa čuđenjem gleda postupak priprave. „Ovo je zaista divno, a i jako je ukusno i zdravo“ potvrđuje  Maria jedna iz grupe američkih turista koja je upravo probala komad. Ovako nešto doista nigdje nisu mogli vidjeti budući je jelo izvorno iz poljičkog kraja, a ujedno je dobilo certifikat zaštite zemljopisnog podrijetla. Da se turistima trudi prezentirati nešto novo i autohtono potvrđuje nam i Dunja Kadrić vlasnica restorana i agencije koja organizira prezentacije. „ Iz godine u godinu sve više je grupa zainteresirano za gledanje i degustaciju. Mi također imamo soparnik u redovnoj ponudi našeg restorana" objašnjava nam Dunja u razgovoru za DW.

Tri imena jedne delicije

O kakvom se jelu zapravo radi odgovor smo potražili u Docu Gornjem, koji, da malo zakompliciramo stvar, zemljopisno pripada Gornjim Poljicima, odakle je navodno soparnik potekao. Tu soparnik originalno nazivaju zeljanik. U Donjim Poljicima uz more nazivaju ga uljanik, a u srednjim soparnik. Sedamdesetsedmogodišnja gospođa Marija Preals, prvi je soparnik napravila sa samo devet godina, a višestruka je i pobjednica natjecanja u pripremanju soparnika koje se organizira samo u poljičkom kraju. „To je bilo jelo koje se pripremalo samo u vrijeme posta, ili za večeru kada bi dolazili težaci. Puno je tu posla, a nije se imalo vremena, stoga se i nije radilo često“ objašnjava nam gospođa Marija kako je nekad to izgledalo. "Blitva se isjecka na sitno, stavi se sol i ulje, te kapula. Razvalja se jako tanko tijesto i preklopi sa gornje i donje strane,“ kratko nam objašnjava kao da je to najjednostavniji recept na svijetu. Jednostavno možda zvuči, ali ipak tu su godine prakse koje čine izradu brzom i jednostavnom. U cijelom procesu, saznajemo, najteže je spustit soparnik na zagrijani kamin. „I žerava mora biti od grabovine ili lozine tako da se svugdje jednako ispeče“ objašnjava dalje napominjući kako se mnogi iznenade kada vide da žar ide direkt na tijesto. Upravo žar kojim se pokrije, a koji se naravno poslije pomete, daje mu poseban okus. Ono što nam je gospođa Marija ispričala mogli smo uživo pratiti i to kroz pripremu Davorke Zeljković. Ona je vlasnica čak sedam kipića Mile Gojsalić, nagrade koja se dodjeljuje za najbolji soparnik u kraju. Njih dvije su dugogodišnje prijateljice, pa su nas kao vrsne poznavateljice tog jela pozvale na prezentaciju. „ Zeljanik pečem evo već trideset godina i ni sama ne znam više broja koliko sam ih napravila“ kaže nam Davorka. Ona je naučila peći od svoje svekrve, te nije ni slutila da će jednom imati svoj mali OPG uz pomoć kojeg će promovirati ovo autohtono jelo, a ponešto i zaraditi. „Ponekad dođu male grupe kod nas doma na prezentaciju i degustaciju, ako ih pošalje neka agencija, ali i ja sama uglavnom imam određene dane kada prodajem zeljanik na tržnici“ objašnjava nam. Domaći kaže ipak kupuju najviše, jer znaju o kakvoj se deliciji radi. Stranci priđu, pitaju, rado probaju. Ipak najviše se naručuje kao predjelo za vjenčanja, krštenja, krizme i svakojake proslave.

Soparnik umjesto "autohtonih" ćevapčića i ražnjića

Da se tradicija kraja ne bi izgubila, što je najvažnije svakom ponosnom Poljičaninu, pobrinuli su se upravo ove godine na spomenutom natjecanju. Gospođa Davorka bila je mentorica djeci iz osnovne škole Srijane iz Gornjih Poljica, i djeca su pod njezinim mentorstvom osvojila prvu nagradu za izradu najboljeg soparnika. „ To mi je bilo najbolje i najljepše iskustvo, uopće mi nije bilo važno što sam pobijedila, već što su oni samostalno sve napravili i osvojili nagradu“ ponosno nam prepričava. A da se ovo jelo ukusno, zdravo i autohtono i dalje promovira, pobrinula se i Turistička zajednica grada Omiša. U ljetnim mjesecima, osim što u okolici organiziraju natjecanja u izradi soparnika koja su ujedno i turistička atrakcija i prigoda za degustaciju, organiziraju i gastro večeri na kojima je soparnik neizostavni dio programa. Pa svi oni koji još nikad nisu čuli za ovo autohtono jelo ili ga probali, imaju priliku upravo za to.