Poljaci ruše stotine sovjetskih spomenika

Povjesničar Pawel Ukielski s poljskoga Instituta nacionalnog sjećanja najradije bi uklonio najveći simbol sovjetskog vremena u Poljskoj - Palaču kulture. Ta zgrada visoka 231 metar od 50-ih godina prošlog stoljeća najviši je neboder u Poljskoj i mnogima je trn u oku. Svojevremeno se i bivši poljski ministar vanjskih poslova Radoslaw Sikorski zalagao za rušenje te zgrade. Time bi se i simbolično konačno pokopalo komunizam - rekao je on.

Pristaše takvog stajališta podsjećaju na tradiciju takvih rušenja koja seže do 1920-ih godina. Tada je novoosnovana poljska država dala uništiti sve simbole carske vladavine. Među ostalim i omraženu Katedralu Aleksandra Nevskog u središtu Varšave. Ona je minirana. Varšavskoj Palači kulture ta opasnost ne prijeti, jer je u međuvremenu pod zaštitom spomenika kulture. Brojni drugi objekti mogli bi, međutim, uskoro nestati - to predviđa nova politika sjećanja poljske vlade.

"Krivi povijesni signali"

Simboli komunizma morali bi nestati iz javnog prostora u Poljskoj i to je "prirodna i normalna stvar", izjavila je nedavno predsjednica vlade Beata Szydło na poljskoj televiziji TVN 24. Brojni Poljaci se zgražaju na tim "da tih simbola još ima na tako puno mjesta".

Koliko ih je, čini se da to u ovom trenutku nitko ne zna točno. 1994. je u jednom rusko-poljskom sporazumu naveden popis od oko 570 objekata. Mnogi su uklonjeni nakon 1989. Gotovo 200 objekata, međutim, još uvijek jako upada u oči i moraju biti uklonjeni, smatra Lukas Kaminski, direktor Instituta za nacionalno sjećanje (IPN) u Varšavi, jer "spomenici u središtima gradova i selima daju krivi povijesni signal".

"S Crvenom armijom je došao novi jaram"

Njegov institut je do nedavno zastupao potpuno drukčije mišljenje. Nakon višegodišnjeg istraživanja 2015. je objavljena prva znanstvena studija o povijesti nastanka takozvanih "spomenika zahvalnosti". Ono što je proteklih godina istraživano i popisivano sad bi trebalo nestati iz javnog prostora: nakon smjene vlasti IPN se priključio planovima nacionalno-konzervativne vlade. "Što je došlo nakon što su Sovjeti oslobodili Poljsku od Hitlera, ako ne novi jaram", kaže Kaminski u obrazloženju.

Uspoređivanje s njemačkim zločinima u Poljskoj je trenutno vrlo omiljeno. I povjesničar Pawel Ukielski to nastoji u razgovoru za DW. "Teško je zamislivo da bi se na sličan način u javnom prostoru veličalo vojnike Wehrmachta", kaže on u razgovoru za DW.

Više gradova uklanja spomenike

Da se tu ne radi o veličanju, nego o tragovima jedne povijesne epohe, koja pripada u poslijeratnu povijest Poljske, u raspravi igra drugorazrednu ulogu. Više gradova je brzo reagiralo na najavu uklanjanja spomenika. U Šćećinu već godinama pokazuju na divovski spomenik "zahvalnosti Crvenoj armiji". Sad je u gradskoj vijećnici nastupilo olakšanje. "Čekali smo na ovu odluku", kažu službenici koji su već počeli s pripremama za uklanjanje spomenika.

Oko 500 kilometara istočno, uz rusku granicu kod Kalinjingrada, smatraju da nova politika sjećanja poljske vlade potvrđuje njihovo držanje. Krzysztof Kiejdo, načelnik Pieniężnog, već je u jesen 2015. postigao svoj cilj i time pokrenuo javnu raspravu. Nakon višegodišnjih natezanja uklonjen je spomenik Ivanu Černjahovskom, generalu Crvene armije i junaku Sovjetskog Saveza. Za Kiejdoa se radilo o više toga od uklanjanja ostatka prošlog vremena. Njegovi preci su bili vojnici protukomunističkog pokreta otpora.

Zato on novu smjernicu iz Varšave smatra "dobrom idejom", šteta samo što ona dolazi tako kasno, jer se puno godina iskrivljeno pričalo o poljskoj povijesti, kaže on. "Mi imamo svoje junake", naglašava Kiejdo, koji se pobrinuo da jednom od njih bude podignut spomenik, naime poljskom papi Ivanu Pavlu Drugom.

Mnogi misle kao i Kiejdo. Krajem siječnja je jedna televizijska voditeljica uživo razgovarala s ruskim ministrom kulture Vladimirom Medinskim i iznijela osobni argument: general Černjahovski je ubio njezinog djeda, rekla je ona. Kasnije je objasnila da je to mislila samo u prenesenom smislu.

Ostaju mjesta sjećanja

Ali, za Ruse istočnopoljsko Pieniężno ostaje mjesto simbolike - sa spomenicima ili bez njih. "To ostaje za nas mjesto sjećanja i i dalje ćemo ga posjećivati", kaže ruski veleposlanik Sergej Andreev za DW. On je i ove zime položio vijenac u znak sjećanja na pogibiju ruskoga generala.

Rasprava o spomenicima eskalira. ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov prije nekoliko dana je Poljacima predbacio oskvrnuće više mjesta sjećanja i najavio nužne korake "kako bi se spriječilo tu neprihvatljivu politiku". Njegova glasnogovornica je čak poljsko postupanje usporedila s postupcima Islamske države, a ruska skupina stručnjaka na čelu s Jelenom Sutominom zamolila je UNESCO da blokira uklanjanje spomenika u Poljskoj.

Poljska sad ima nove junake

Varšavu to nije impresioniralo. Ne radi se ni u kojem slučaju o grobljima ili grobovima, kažu Poljaci. Umjesto sovjetskih spomenika radije će postaviti spomenike poljskim junacima. Povjesničar Ukielski već predlaže takozvane "zaboravljene vojnike". Poljski partizani su se još godinama nakon Drugog svjetskog rata borili u Poljskoj protiv komunista, a nikad im nije odano poštovanje ni nakon pada komunizma.

Varšava zna da mora računati s neugodnim pitanjima iz inozemstva. Za to trebaju biti pripremljena poljska veleposlanstva, kaže Ukielski. Ona trebaju argumentirati da s Poljska sad okreće vlastitim junacima. Pritom ne smiju biti zaboravljeni ni sovjetski zločini iz rata protiv Poljske 1919. do 1921. niti borba protiv protukomunističkog pokreta otpora.