"Politička špaga" Njemačke u Siriji
2. rujna 2013"Pričekat ćemo da se dokaže je li bilo kemijskog napada, a onda ćemo biti na strani onih koji su spremni da na temelju toga donesu odluke", izjavljivao je njemački ministar obrane Thomas de Maiziere sredinom prošlog tjedna nakon navodnog kemijskog napada u Siriji. Krajem te tjedna je vlada u Berlinu jasno dala do znanja da pod tim ni u kom slučaju ne podrazumijeva - vojne udare. Njemačka nipošto neće podržati intervenciju u Siriji.
Za Christiana Hackea, politologa sa Sveučilišta u Bonnu, Berlin time nastavlja svoju prepoznatljivu vanjsku politiku: "Njemačka nije odustala od starog modela vođenja politike. Ona je spremna biti solidarna samo onda ako to ništa ne košta i ne nosi sa sobom nikakav rizik."
Vlada u Berlinu se na taj način se igra sa svojom vjerodostojnošću u očima međunarodne zajednice. Hacke doduše, smatra da je odluka da se ne sudjeluje u vojnoj intervencij u Siriji pametna, ali greškom smatra to što se proteklih mjeseci stalno govorilo da se mora srušiti režim sirijskog predsjednika Bašara el Asada. "Time su se, ne samo kod sirijske oporbe, probudila očekivanja koja se sada ne mogu pretočiti u stvarnost", tvrdi Hacke.
Što je ostalo od načela "Responsibility to protect"
Njemačka je osim toga u UN-u bila jedna od glavnih zagovornica načela "Responsibility to protect", odgovornost da se zaštiti. Stoga na njoj sada i leži posebna odgovornost da se to načelo i ostvari. A ono predviđa da međunarodna zajednica mora intervenirati kada u nekoj zemlji dođe do teških kršenja ljudskih prava.
Rolf Mützenich, vanjskopolitički glasnogovornik oporbenog SPD-a, i dalje zagovara to načelo, ali upozorava: "Ta međunarodnopravna norma zahtijeva i da se intervencijom mora doći do poboljšanja pozicije civila." A u ovom slučaju to ne bi bilo tako, smatra on.
Njemačka vjerodostojnost može u slučaju vojne intervencije biti u opasnosti zbog još nekoliko faktora, upozorava Christian Hacke. Već sada je Bundeswehr prisutan u kriznoj regiji Bliskog istoka i to sudjelovanjem u misiji UNIFIL ispred obale Libanona. Još problematičnije je stacioniranje njemačkih antiraketnih sistema Patriot u Turskoj, uz granicu sa Sirijom. Ukoliko se Turska uključi u vojne udare protiv Asadovih snaga, onda će i Njemačka tako indirektno postati sudionica u ratu. Vanjskopolitički odbor Bundestaga će upravo ovog ponedjeljka (2.9.2013.) raspravljati o tome.
Kancelarkin odnos prema Rusiji
Središnja uloga Njemačke, slažu se i vlada i oporba, predstavlja njen doprinos diplomatskom rješenju krize. To je teško zamislivo bez sudjelovanja Rusije. Christian Hacke smatra da je stoga važno ostvariti utjecaj na ruskog predsjednika Vladimira Putina: "Pošto Zapad ne može vojno pobijediti u Siriji, nego samo zadati nekoliko vojnih udaraca, onda je vrlo važno da Njemačka iskoristi svoju ulogu koju ima u odnosima Zapada i Istoka."
Upravo tu ulogu je vlada u Berlinu proteklih godina "zapustila na način koji zaslužuje kazneno gonjenje", kaže Rolf Mützenich. On smatra da je Berlin odavno mogao imati puno veći utjecaj na vladu u Moskvi. SPD stoga od kancelarke Angele Merkel traži da osobno razgovara s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom. Prilika za to bi se mogla ukazati već na predstojećem susretu G20 koji se održava u Sankt Petersburgu u četvrtak (5.9.2013.)