Pokušaj zabrane vladajuće stranke u Turskoj
1. travnja 2008Istovremeno bi trebala biti zabranjena politička djelatnost brojnim političarima, među kojima su i sadašnji premijer Recep Tayyip Erdogan i predsjednik Abdulah Gül. Izvještaj Ulricha Picka.
Već tjednima traje sukob stare kemalističke elite, koju predvodi turska vojska i koja je za strogo razdvajanje religije od države, i religiozno-konzervativne vladajuće stranke premijera Erdogana. Kulminacija toga sukoba je zahtjev za zabranom vladajuće stranke AKP. Iako je u Turskoj bilo više slučajeva zabrane stranaka, po prvi put se želi zabraniti jednu stranku koja je na vlasti i koja povrh toga ima apsolutnu većinu u turskom parlamentu.
Prijetnja laicističkom uređenju?
Već uoči posljednjih prijevremenih parlamentarnih izbora, na kojima je AKP uvjerljivo pobijedio, sukob se počeo zaoštravati. Kemalisti predvođeni oporbenom strankom CHP i vojskom pokušali su spriječiti izbor Abdulaha Güla za predsjednika jer im je on previše religiozan i jer njegova supruga nosi muslimansku maramu.
Utjecaj religije na državne institucije smatra se prijetnjom laicističkom uređenju Turske, koje je uveo Atatürk. Ali, Turska ionako nije laicistička država. Religija nije odvojena od države, nju država nadzire. Ustanova za vjerska pitanja podređena je vladi. Zato promatrači smatraju da se u ovom sukobu radi o nečemu drugom: stara elita je izgubila utjecaj pa se boji za svoje privilegije.
Posljedica slabljenje gospodarskog rasta
Erdogan je svojim protivnicima olakšao napade. Umjesto demokratskih reformi i rada na novom ustavu u posljednje vrijeme se bavio nebitnim temama, kao primjerice ukidanjem zabrane nošenja marame na turskim sveučilištima, koje je progurao skupa s ultranacionalističkom oporbenom strankom MHP.
Posljedica sukoba laicista i religiozno-konzervativne struje je slabljenje turske valute, porast nezaposlenosti i osjetan pad gospodarskog rasta.