Pokušaj sprječavanja najgoreg scenarija u Francuskoj

Što bi se zapravo dogodilo ako bi se osobenjak i ljevičar Jean-Luc Mélenchon ipak odlučio podržati socijalističkog kandidata Benoîta Hamona? Aktualna ispitivanja javnog mnijenja pokazuju da bi jedan takav savez na (vrlo) lijevom kraju političkog sustava Francuske imao potencijal od oko 26 posto podrške. Dakle više od konzervativaca s njihovim poljuljanim kandidatom Francois Fillonom. I vjerojatno više od, medijima omiljenog, Emmanuela Macrona - čak i ako je on sada s Francoisom Bayrouom, iz političkog centra, uspio dobiti novog, važnog saveznika.

U tom slučaju dakle neizbježno se u drugom krugu izbora 07. svibnja vjerojatno sastaju desničarska populistica Marine Le Pen i izrazito crveni socijalist Benoît Hamon. Make France great again? Time sigurno ne. Birači bi u tom slučaju dakle imali izbor između zala i goreg što bi Le Penovoj vjerojatno dalo sasvim dobre izglede za pobjedu u drugom krugu izbora. Srčani infarkt! Samo se Mélenchonu može zahvaliti da se ovakav horor scenarij ipak vjerojatno da spriječiti. Stari borac je točno onoliko tvrdoglav koliko je ljevičar. Suradnja baš i nije njegova jača strana.

Nema alternative za Macrona

Prema tome: Francuzi moraju (MORAJU!) uspjeti u tome da u drugi krug izbora pošalju kandidata kojeg mogu birati i konzervativci, ali i socijalisti. Možda tako što će začepiti nos i zatvoriti oči, ali odbojnost ne smije biti prevelika! Time otpada Hamon. I zapravo i Francois Fillon. Kandidat republikanaca se doduše u ispitivanjima javnog mnijenja nešto oporavio, ali skandal oko bivšeg zaposlenja njegov supruge ostaje neoprostiv. To tako vide i brojni birači.

Tako ostaje samo Emmanuel Macron. No odmah za početak: ovaj 39-godišnjak neće moći sam riješiti sve ono što od njega očekuju njegove nadahnute pristalice. Ukoliko bi on zaista bio francuski Obama - što neki tvrde - onda prije Obama u kasnijim godinama, ne prorok iz vremena američke predizborne kampanje 2008. godine. Unatoč svoj podršci Macron također ne može utjeloviti željeno otkoštavanje francuskog političkog sustava. On servira staro vino u nove bačve na kojima svjetluca ime njegovog novog pokreta "En Marche". Činjenica je: Macron je diplomirao na elitnoj ENA (National School of Administration), bio je ministar u katastrofalnoj Hollandeovoj vladi, bio je investicijski bankar. To su već tri crvene marame za Francusku.

Pomalo Obama

Unatoč tomu on ostaje najuvjerljiviji odgovor na izazov zvan Le Pen. On je shvatio da nema smisla loviti glasove u mutnim vodama Nacionalnog fronta, kao bivši predsjednik i bivši kandidat Nicolas Sarkozy. Birači Marine Le Pen čini se da ionako više gotovo ne percipiraju što se odigrava izvan njihove političke sekte. Oni slušaju guru Marine koja se tako lijepo smješka i pri tome koristi otrovne strelice. Le Pen može u svakom slučaju računati sa svojim stalnim biračima čak i ako pravosuđe izda nalog za pretres njenih prostorija i optuži njenu šeficu ureda zbog pronevjere oko 340 000 eura. Teflon-Marine na koju se ne prima ništa se ne može nauditi.

Natrag na Macrona: u njegovom programu koji je prijateljski raspoložen prema Europi, otvoren prema svijetu, uravnotežen između ljevice i desnice brojni Francuzi će moći interpretirati ono što im se dopada. Zbog toga je on dovoljno neodređen i Macron može koristiti svoju karizmu i svoju osobnu povijest kao prostor koji nudi mogućnost za projekcije. To je već pomalo Obama. Ipak omiljenost Macronove kampanje je u posljednjim anketama pala. Iskusni Francois Bayrou poduzeo je hitnu operaciju i povukao svoju kandidaturu. Riječ je o pokušaju stabilizacije kako bi se spriječio kabinet straha ostalih kandidata, prije svih Marine Le Pen. Predizborna kampanja u Francuskoj ostaje neizvjesna - unatoč ovoj operaciji.