Pokolj izvan svake pameti

Koliko je žrtava bilo u topničkom napadu na naselja u neposrednoj blizini glavnoga grada Sirije, Damaska nije posve izvjesno: pobunjenici iznose stravičan broj od više od 1.500 žrtava, dok su predstavnici organizacija za ljudska prava u Siriji mogli potvrditi kako su vidjeli i identificirati 170 žrtava.

No broj preminulih je tragična, ali zapravo sporedna činjenica: odlučujuće je da jedva da postoji dvojba kako su to doista žrtve bojnog otrova: na snimkama žrtava se ne vidi krv niti ozljede na tijelu, a pobunjenici tvrde kako se još stotine ljudi žali na probleme s disanjem.

Ali što treba značiti taj pokolj? Je li to slučajnost ili smišljena provokacija? U nedjelju je u Siriju stigao stručni tim Ujedinjenih naroda čija je zadaća, provjeriti optužbe o korištenju kemijskog oružja koji bi trebali ostati u Siriji dva tjedna. I onda, samo tri dana po njihovom dolasku je uslijedilo najstrašnije krvoproliće od početka nemira u Siriji i pobune protiv Asadovog režima.

Što se dogodilo - i još važnije, tko je to učinio?

Tim više što i Washington već odavno upozorava kako bi upotreba bojnih otrova značila "prijelaz crvene linije" i "novu dimenziju" sukoba u Siriji, a i zamjenik glavnog tajnika Ujedinjenih naroda Jan Eliasson je upozorio kako bi to bila "ozbiljna eskalacija" sukoba u Siriji. Nakon ovog incidenta je zasjedalo i Vijeće sigurnosti UN-a koje se ovaj puta složilo da se od Asada zatraži da njegovi stručnjaci u Siriji hitno ispitaju ovaj slučaj.

No to neće biti lako: i ovog četvrtka (22.8.) pobunjenici javljaju kako se nastavlja napad na ta područja u blizini Damaska, u okruzima Al Ghuta Al Šarkija i Moadhamijat al Šam. Povrh toga što se neki bojni otrovi brzo razgrađuju i potrebno je što prije kemijski analizirati okoliš da bi se još uopće našlo nekih tragova, stručnjaci UN-a će još teže dati odgovor na najteže pitanje: tko je počinio taj pokolj?

Za pobunjenike nema nikakve sumnje: "Ovaj put režim ne želi samo uplašiti ljude, nego ih izbrisati s lica zemlje", izjavio je za agenciju Reuters George Sabra, predsjedatelj Sirijskog nacionalnog vijeća. Slično misli i izraelska obavještajna služba koja je uvjerena kako je režim u Damasku sposoban za svako, pa i najveće zlodjelo protiv vlastitog stanovništva.

Ali službena Sirija odlučno odbacuje te optužbe, makar tvrdi kako iz "sigurnosnih razloga" ne može dopustiti odlazak UN-ovih stručnjaka na to područje. I iz Moskve, tradicionalnog saveznika Sirije se čuju teorije kako otrov ne potječe iz topovske granate Asadovih snaga, nego od pobunjenika i kako je - slučajno ili namjerno - tako ubijeno mnoštvo civila.

Asad zapravo pobjeđuje - zašto onda otrov?

Stručnjakinja za Bliski istok s Instituta za mir i sigurnosnu politiku u Berlinu, Margret Johannsen ima također problema shvatiti vojni i taktički smisao ovakvog pokolja, ako je on došao od strane diktatora Bašara al Asada. Podsjeća kako bi, obzirom na prijetnje sa Zapada, to za Damask značilo oproštaj od dosadašnjeg načina vođenja rata - što je pak u suprotnosti s činjenicom da su se Asadove snage učvrstile i drže položaje.

To misli i Oliver Thränert, čelnik studijske skupine u Centru za sigurnosne studije fakulteta u Zürichu. Priznaje kako Sirija ima jedan od najmodernijih programa za razvoj kemijskog oružja na svijetu, ali niti on ne vidi nikakav smisao u odluci da se upotrijebi to oružje: "I to osobito sad, kad izgleda kako je Asad opet konsolidirao svoju poziciju moći, to ne bi bilo pametno." On bi morao znati da bi to moglo dovesti do odgovora, možda čak i vojnih napada zapadnih snaga iz zraka. S druge strane, sirijski pobunjenici su sve više iscrpljeni borbom, a i podrška Zapada je opterećena činjenicom kako dijelu pobunjeničkih snaga pomaže i teroristička mreža Al Kaida.

Ipak, Hišam Marvah iz oporbene Sirijske koalicije tvrdi kako je baš to razlog što se i odlučio na takvo krvoproliće: "On se osjeća toliko snažnim i želi pokazati da se ne boji niti tih prijetnja o 'prijelazu crvene linije'. On želi pokazati kako će svim sredstvima zaustaviti pobunu u Siriji."