Podrška njemačkim brodogradilištima - bez obzira na cijenu
18. prosinca 2008
1997. se Njemačka ratna mornarica odlučila na nabavu novog broda za opskrbu. Taktički, brod nazvan "Berlin" on je mnogo više od toga: to je nešto kao skladište rezervnih dijelova, hrane ali i bolnički brod. Na krmu broda dugog 174 metra može sletjeti i helikopter i uopće, opremljen je svim mogućim alatima i uređajima kako bi ispunio svoju zadaću.
Počelo se štedjeti
Takav brod naravno da ima i svoju cijenu: tada je koštao, preračunato u eure, čitavih 143 milijuna. Njemačka ratna mornarica je uspjela uvjeriti Berlin kako joj treba čitava flota od četiri takva broda. Ali već na drugom se počelo štedjeti: povjerenstvo za nabavu je propisalo da se zbog ograničavanja troškova, predviđa gradnja broda blizanca "Berlinu". Doista, vojni opskrbni brod 1998. kršten imenom grada "Frankfurt am Main" je koštao još samo 130 milijuna eura.
Tijekom godina, Bundesmarine je preuzimala sve više zadataka: nadzor pred obalom Libanona, misija pred obalom Somalije i sve je izvjesnije kako će misija u budućnosti prije biti više nego manje. Nakon sušnih godina je i Berlin shvatio da se mora graditi barem još jedan, treći vojni opskrbni brod. Natječaj je raspisan prošle, 2007. godine - i stiglo je iznenađenje.
"Nismo zainteresirani, ali..."
Jedno za drugim, sva njemačka brodogradilišta su odbila dostaviti ponudu. Brodogradilište Friedrich Lürssen iz Bremena, Schiffbau Gesellschaft iz Flensburga, Marine Systems koncerna ThyssenKrupp iz Emdena baš kao i brodogradilište Peene kod Rostocka su poslali gotovo identičan odgovor Ministarstvu obrane: više ne mogu samostalno dostaviti ponudu - ali su spremni svi zajedno graditi brod i dostaviti ponudu Berlinu.
A ta je ponuda, naravno, izgledala sasvim drugačije. Brodograditelji, baš kao pravi majstori, su imali dug popis razloga: cijena čelika je mnogo veća nego ranije. Mnogi uređaji koji su ugrađeni u prva dva broda, nisu se pokazali dovoljno dobrima da bi izdrže zadatke koje se prostiru u područjima od polarnih hladnoća pa do tropskih vrućina. A onda je tu i kriva sama vlada - u međuvremenu je čak dva puta povećan porez na dodanu vrijednost. Sve u svemu: treći brod neće koštati niti 143 milijuna kao prvi niti 130 milijuna kao drugi - nego 330 milijuna eura!
"Skupo je... Ali može!"
Naravno da ni u Berlinu "nisu sisali veslo": ako se sve to skupa i zbroji, novi brod bi trebao koštati najviše 21 milijun eura više. Povjerenstvo za nabavu je dakako pokušalo pregovarati o cijeni, ali se ona spustila samo neznatno obzirom na golemo poskupljenje. Konačno, nije riječ o bojnom brodu i tu ne treba posebna mudrost. Takav, zapravo preuređen trgovački brod bi moglo biti izgrađeno u čitavom nizu brodogradilišta na svijetu. Ali, odluka o gradnji broda za Ratnu mornaricu nije samo pitanje gospodarstva - nego i politike.
A politika je odlučila i na ovaj način pomoći njemačkim brodogradilištima: u velikoj koaliciji, socijaldemokrat Johannes Kahrs je najavio kako će glasovati 'za' - makar će ga pritom boljeti želudac jer zna da ga se navlači. Konzervativna političarka Susanne Jaffke je velikodušnija: isprva su se ionako planirala ne tri, nego četiri opskrbna broda i zašto onda sitničariti oko posljednjeg.
"Lako je rasipati tuđ novac!"
Oporba je daleko od toga da je sretna tim "mentalitetom samoposluživanja" kojeg nabija "kartel brodograditelja" - kako se izrazio političar Zelenih, Alexander Bonde. "Zapravo je skandal da vlada dopušta ovakvo smišljeno rasipanje novca poreznih platiša", smatra taj političar i dodaje kako bi minimum bio ono što bi rekao i Bruxelles: da Berlin mora još jednom raspisati natječaj za opskrbni brod među svim brodogradilištima Europske unije.(aš, FTD)