Pobožno hodočašće bez spektakularnih izjava
29. svibnja 2006Komentar Carole Hoßfeld
Bilo je to u prvome redu pobožno hodočasničko putovanje bez spektakularnoga političkog učinka. Benedikt XVI. – više od 20 godina vjerni suputnik poljskoga pape – četiri je dana išao tragom svojega prethodnika. Posjetio je mjesta koja su za Ivana Pavla II. bila od posebne važnosti, između ostaloga i više svetišta te rodni mu grad Vadovice. Poljaci, koji ga cijene već i zbog njegove privrženosti Vojtili, posvuda su mu priredili srdačan doček. Putovanje u Poljsku pretvorilo se tako u trijumfalni pohod.
I posjet Auschwitzu bio je dio hodočasničkoga puta. Ivan Pavao II. tamo je molio 1979. za vrijeme svojega prvog posjeta domovini nakon izbora za papu. Benedikt XVI. Auschwitz je prethodno posjetio dva puta, ali «samo» kao kardinal, a ne kao poglavar katoličke crkve, koji, k tomu još, potječe iz Njemačke. Stoga je obilazak Auschwitza – već iz dramaturških razloga – bio vrhunac ovog putovanja. Posjet njemačkog pape najvećem nacističkom koncentracijskom logoru još je uoči tog događaja bio shvaćen kao simbolična gesta.
Benedikt je molio za mrtve i razgovarao s preživjelima holokausta. Na mjestu masovne pogibije slavio je misu, podjednako prihvatljivu za kršćane i židove. No, spektakularnih izjava nije bilo. Konkretni zahtjevi za poboljšanje njemačko-poljskih odnosa nisu izostali samo u Auswitzu, nego i tijekom cijelog putovanja u Poljsku. Ni o odnosu kršćanstva i židovske vjere Benedikt nije rekao ništa što bi izišlo iz okvira dosadašnjih postignuća u međureligijskom dijalogu.
Pontifikat intelektualca Ratzingera je staložen. Moguće je da će više postići iza kulisa, nego pred televizijskim kamerama. To bi moglo imati pozitivnog odraza i na dijalog s islamom. Valja biti strpljiv i sačekati, bez obzira što je njemački papa već godinu dana na toj dužnosti.