Šoping turizam na relaciji Karlovac - Bihać

„Slikajte me, ali brzo, moram dalje do pijace, da stignem ženu prije nego što mi potroši sve novce“, kaže Jovica Bubalo, uskače u auto i sprema se nastaviti vožnju ulicom koja vodi do bihaćke tržnice. Ulica je uska i puna rupa, trotoari zakrčeni pogrešno parkiranim automobilima, a Jovica je samo na tren navratio u jednu prodavaonicu poljoprivredne opreme. Tamo je kupio dvije motike i platno kojim će preko zime zaštititi mlade voćke, a prije toga se u obližnjem frizerskom salonu usput i ošišao. Za to vrijeme, njegova žena je na tržnici pazarila garderobu za njihovu djecu, a Jovica je sada žuri stići, kako bi kućni budžet za ovaj mjesec spasio totalnog kraha. „Ja sam motike platio 40 maraka, to je duplo jeftinije nego kod nas, a ošišao sam se za pet maraka - jeftinije nije bilo. A znate kakve su žene, one na novce, kad je garderoba u pitanju, ne paze tako kao mi“, kaže Jovica i zabrinut nastavlja put prema tržnici.

Jovica i njegova supruga jedni su od onih hrvatskih građana koji subotom i ponedjeljkom preplave bihaćku tržnicu i ovdje kupuju robu koja je znatno jeftinija nego kod njih u Hrvatskoj. Subota i ponedjeljak ovdje su sajmeni dani, a kako tržnica tada izgleda, zna najbolje Adrijana Ezić, prodavačica u trgovini u kojoj je i Jovica Bubalo upravo kupio dvije motike. „Subotom i ponedjeljkom ovdje vrvi od automobila s gospićkim i karlovačkim tablicama. Ljudi kupuju sve i svašta; garderobu, sadnice voća, pčelarsku opremu, gumene čizme, kape i kabanice. Uzimaju i hranu, mada s tim ne bi smjeli preko granice, ali mislim da im pogranični službenici tu nekad i progledaju kroz prste“, priča Adrijana.

A onda u njenu trgovinu ulazi još jedan stariji muškarac iz Gospića, kupuje zaštitni ogrtač za rad s pčelama, umjetno gnojivo i nekoliko konzervi hrane za pse. No nije posebno raspoložen za razgovor, pogotovo ne za slikanje. „Ni slučajno, kakvo slikanje, taman posla, ako me prepoznaju ovi na granici, gotovo mi je s jeftinim pazarom u Bosni“, kaže gospodin iz Gospića.

Frizer, zubar, automehaničar

Već duže vrijeme hrvatski građani iz pograničnih područja, ali i iz Karlovca, redovno navraćaju u Bihać i ovdje se snabdijevaju robom koja je još uvijek jeftinija nego u Hrvatskoj: alatke, benzin, prehrambeni proizvodi i garderoba. Jeftinije su i uslužne djelatnosti, pa se ova nabavka često kombinira s posjetom frizeru, zubaru ili automehaničaru. Koliki se promet na ovaj način ostvari, o tome još nema pouzdanih brojki, ali je trend primjetan, i to u toj mjeri, da su u Obrtničkoj komori Unsko-sanskog kantona (USK) već razmišljali o tome koju bi marketinšku strategiju mogli primijeniti kad je riječ o ovim mušterijama. „Ja sam našim članovima još davno predlagao da na primjer izrade letke s reklamom svojih proizvoda ili usluga i da te letke onda stavljaju iza brisača automobila s hrvatskim tablicama. Zašto da ne, zašto prepuštati slučaju gdje će se ti ljudi ošišati ili gdje će kupiti hlače ili neki suvenir. Te letke se može podijeliti i u Karlovcu, a tamo se može uložiti i u reklamu za lokalnoj radijskoj postaji“, kaže predsjednik Obrtničke komore USK-a Šemsudin Bajrić.

Stalne mušterije

U frizerskom salonu u kojem se ošišao i Jovica Bubalo kažu da o tome nisu razmišljali, jer svoje redovne i vjerne mušterije iz Hrvatske već imaju. „Da, istina je, zaista imamo puno mušterija iz Hrvatske, muškarci se obriju i ošišaju, žene se ponekad i farbaju ili rade frizure prije nekih svečanosti“, kaže frizerka Alma dok brije jednu mušteriju iz Lapca.

Osim frizera, povoljniji su i zubari i automehaničari, a o njihovim jeftinim i dobrim uslugama priča se u cijelom pograničnom području u Hrvatskoj, barem ako je vjerovati zaposleniku jedne benzinske crpke nedaleko od graničnog prijelaza Izačić. „Ja sam u svom krugu prijatelja sve njih nagovorio da idu u servis u kojem ja popravljam auto. I svi su zadovoljni, pa kako i ne bi bili. Sve je duplo jeftinije, kvaliteta je ista, a ljudi su nasmijani i šale se s vama, a ne kao ovi naši - stalno nešto namršteni“, priča ovaj gospodin i pokazuje gume na svom automobilu koje je kupio i montirao u BiH. „Evo ih“, kaže „vidi ih, što im fali, a duplo su jeftinije“.

Adrijana Ezić iz prodavaonice poljoprivredne opreme kaže ipak kako joj se čini da ovaj trend šoping posjeta hrvatskih građana opada, jer se cijene u BiH i Hrvatskoj sve više izjednačuju. „Neki se već žale da im se po neke proizvode uskoro uopće neće isplatiti dolaziti, jer su cijene tih proizvoda ovdje još malo pa iste kao u Hrvatskoj. Ali mislim da je većina proizvoda i dalje dosta jeftinija nego tamo“, kaže Adrijana.

Marketinška strategija

U Obrtničkoj komori USK-a nisu mišljenja da trend opada, što više: smatraju da vrijeme ovog šoping turizma tek dolazi. „Mi, istina, nismo radili neke ozbiljnije analize te ciljne grupe, ali mislim da hrvatski građani iz pograničnih područja tek trebaju otkriti BiH i Bihać kao tržište. Pitanje je samo koliko će naši obrtnici i uslužni djelatnici biti aktivni i poduzetni da učine nešto da privuku te mušterije i da im svoje usluge i proizvode učine privlačnima“, kaže Šemsudin Bajrić, predsjednik Obrtničke komore USK-a u Bihaću.