Plaće u Hrvatskoj unatoč pandemiji nisu pale

Hrvatska prednjači na vrhu popisa zemalja Europske unije po smanjenju plaća u 2020. godini, obilježenoj ponajviše epidemijom koronavirusa – objavio je sredinom prosinca Eurostat. Ta informacija uklopila se u već kronično turobne projekcije socijalne i ekonomske situacije u RH, toliko da je javnosti u velikoj mjeri iz vida izmaknula činjenica kako hrvatski Državni zavod za statistiku (DSZ) prikazuje sasvim drukčije podatke na istu temu.

Naime, prema Eurostatu pad dohodaka u prosjeku iznosi malo preko 10 posto, a DZS za prosječnu i medijalnu plaću predstavlja svega 50 odnosno 90 kuna gubitka.

Obratili smo se stoga DZS-u radi tumačenja navodne razlike u metodologiji obrade podataka. Pojedini ekonomski komentatori već su u medijima pojašnjavali da je vjerojatno riječ o tome što se DZS vodio isključivo najegzaktnijim informacijama koje u pravilu dolaze iz preglednije organiziranih područja poslovanja, a to su primarno javni sustavi i privatna velika poduzeća.

S druge strane, kao što nam je odgovoreno iz DZS-a, zaključci Eurostata „temelje se na procjenama i simulacijama te su dio eksperimentalnih statistika“ koje su pak izrađene „u sklopu naprednih procjena o dohodovnoj nejednakosti i pokazateljima siromaštva“.

Hrvatska je EU-rekorder prekarnog rada

U svrhu procjene Eurostat je prvenstveno koristio model mikrosimulacije EUROMOD, a razvili su ga stručnjaci iz raznih zemalja EU-a, na čelu s onima iz Instituta za socijalna i ekonomska istraživanja (ISER) sa Sveučilišta u Essexu i Zajedničkog istraživačkog centra (JRC) pri Europskoj komisiji. „Ističemo da se Eurostatov članak većim dijelom ne bazira na podacima koje izrađuje i objavljuje DZS, već na eksperimentalnim statistikama“, kazano je iz DZS-a za Deutsche Welle. No tumačenje aktualnog stanja potražili smo i drugdje, a s obzirom na inače krajnje nepovoljnu poziciju rada i radničkih prava u Hrvatskoj.

Kao što smo i ranije napominjali na ovom portalu, RH se kroz nekoliko godina članstva u Europskoj uniji izdvojila naglim pogoršanjem opće slike zaposlenosti. Razlog tome u prvom redu su periodična zakonska obaranja nivoa radnog zakonodavstva i drugih radnopravnih propisa.

Hrvatska je tako izbila na vrh – ili pala na dno, kako se uzme – kao članica s najvećim udjelom radnih ugovora s trajanjem do tri mjeseca, odnosno postotkom tzv. prekarnih radnika. Također, ista zemlja bilježi najbrži rast ukupnog broja ugovora o radu na određeno vrijeme, pri čemu je gotovo polovina zaposlenika u takvom radnom odnosu mlađa od 30 godina.

Ovdje treba dometnuti kako je upravo takva situacija dovela zatim do odlaska velikog broja hrvatskih radnika u zemlje (sjevero)zapada Europske unije. Povrh svega, RH se u EU ističe i po već tradicionalno regresivnim i antisocijalnim porezima, uz najveća opterećenja za najšire slojeve i najmanja za one na društvenom i ekonomskom vrhu.

No čini se da plaće u 2020. godini ipak nisu pale onoliko koliko bi se moglo zaključiti po Eurostatu, ako se uzme u obzir sve što smo doznali. A to nam je potvrdila i Ana Milićević Pezelj, izvršna tajnica saveza samostalnih sindikata Hrvatske, pozivajući se među ostalim na zaključke Međunarodne organizacije rada (IOL).

Javne potpore spasile plaće

„Naša država, kao i još neke u EU-u, statistički ne bilježi sve one radnice i radnike koji su nakon rada na određeno vrijeme završili na burzi, a takvih je u protekloj godini bio ogroman broj“, rekla je Milićević Pezelj. Većina ostalih koji i dalje rade, međutim, prema njezinu su uvidu zadržali ta radna mjesta u privatnom sektoru, kao i prethodnu razinu plaća, ponajprije zahvaljujući javnim mjerama epidemijsko-krizne potpore Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Posrijedi su mjere za subvencionirano skraćivanje radnog vremena, te za očuvanje radnih mjesta, a na koje su usmjerene milijarde javnih kuna.

„I premda možemo iskazati zadovoljstvo time što su radna mjesta i prihodi radnika očuvani pomoću javnih sredstava“, dodala je ova sindikalistkinja, „što smo uostalom i navodili kao prioritete SSSH-a, postoji tu i razlog za veliko nezadovoljstvo. Jer, iskazani mali pad plaća, koliko god taj podatak bio vjerodostojan, samo potvrđuje da su plaće u RH i inače izrazito niske.“

Drugim riječima, preveliki broj hrvatskih radnika ionako prima plaću u iznosu između zakonski propisanog minimuma od 3250 kuna neto i javne krizne potpore od 4000 kuna, pa time postaje jasnije da i ove statistike treba uzimati u obzir tek u okviru šire slike stanja.