Pet godina aneksije Krima: Šta je ostalo?
16. ožujka 2019
Kada se s ruskim stručnjacima govori o "Krim-efektu” ili "Krim-bonusu” onda se radi o prošlom vremenu. Prema ispitivanjima javnog mnijenja, popularnost predsjednika Vladimira Putina je ponovo na razini na kojoj je bila prije aneksije ovog ukrajinskog poluotoka. Od aneksije, koju u Kijevu nazivaju "okupacijom”, a u Moskvi "ponovnim ujedinjenjem”, prošlo je pet godina.
Prije pet godina su najprije maskirani i teško naoružani muškarci bez obilježja preuzeli vlast na Krimu. Onda je, 16. ožujka 2014. godine, ruska vlada organizirala protuzakoniti referendum o odvajanju poluotoka od Ukrajine. Rezultati referenduma na međunarodnoj razini nisu priznati. 18. marta 2014. godine je ruski predsjednik Putin unilateralno proglasio "priključenje” Krima Rusiji.
Rusiji opijeni aneksijom Krima
To je u Rusiji izazvalo rijetko viđen val euforije. Putinova omiljenost je porasla na više od 80 posto. Prije toga je iznosila oko 60 posto. "Mogu to usporediti sa opijenošću”, rekao je Nikolaj Petrov s Ruske visoke škole za ekonomiju u Moskvi. "Tada, 2014. godine, su ljudi imali osjećaj da je sve moguće, da je sve dozvoljeno. Ljudi su bili opijeni svojom ponovno pronađenom veličinom. Osjećaj zabrinutosti je gotovo u istom omjeru splasnuo”, kaže Petrov.
Kontantin Gaase iz moskovskog Carnegie-Centra je siguran da je "Krim-efekt” bio jednokratan i da se ne može usporediti s drugim događajima u ruskoj povijesti. "Pokušaj da se ovaj efekt ponovi bi propao”, kaže Gaase. "On nije ograničen na propagandu. Aneksija Krima je mnogima dala mogućnost da otvoreno izraze ono što se prije nisu usuđivali”, kaže on.
Razočarenje među pragmatičarima
Aleksej Titkov iz nevladine organizacije Inicijativa za civilno društvo razlikuje dvije grupe Rusa koji su prije pet godina podržali Putinov postupak na Krimu. Riječ je o ukupno dvije trećine stanovništva. "Neki su vrlo poletni kada je riječ o ratničkim temama, naginju ka radikalnim nazorima poput vojnog djelovanja ili kompletnog prekida odnosa sa Zapadom”, kaže Titkov. Drugi su, prema njegovim riječima, oprezniji i pragmatičniji. Upravo u toj grupi su se, kako kaže Titkov, dogodile najveće promjene proteklih godina.
To da "Krim-Bonus” više ne privlači popularnost postalo je jasno najkasnije u ljeto 2018. godine. Nakon najave mirovinske reforme i s tim povezanog podizanja starosne granice za odlazak u mirovinu došlo je do smanjenja Putinove popularnosti koja sada iznosi 64 posto.
Ipak otrežnjenje je počelo već ranije, kažu politolozi. "Broj ljudi koji vjeruju da sankcije samo štete je počeo rasti već krajem 2014. godine”, kaže Titkov. Kada su ruske vlasti 2015. godine javno uništile ilegalno uvezene životne namirnice to je brojne Ruse negativno iznenadilo. Oni su doduše i dalje podržavali vanjsku politiku Kremlja, ali su ipak osjećali da stanje postaje sve lošije.
Krim više nije tema
Nova etapa u razvoju ruskog društva još nema obrise, ali su primjetne određene karakteristike: razočarenje, novi način vrednovanja stvari, frustracija.
Kremlj do sada nije pronašao nešto što bi moglo zamijeniti "Krim-efekt”. Put kojim bi poraslo raspoloženje među stanovništvom bi bila borba protiv korupcije - "scenarij kao u Singapuru i Kini”, kaže Aleksej Titkov. "Ipak aktualni vlastodršci to iz različitih razloga ne mogu provesti i ograničavaju se na pojedinačne slučajeve i širom zemlje prije bezazlene figure kao što su guverneri i gradonačelnici”, kaže Titkov.
Skupa s "Krim-efektom” u Rusiji je i društvena rasprava o stvarnoj pripadnosti poluotoka potpuno nestala. Međutim ona nikada nije zaista stvarno i vođena. Većina Rusa je aneksiju prihvatila kao gotovu činjenicu. "Čak je i oporba gotovo prestala o tome govoriti”, kaže Konstantin Gaase iz Carnegie Centra. Jedan od najpoznatijih kritičara bio je bivši zamjenik šefa vlade Boris Njemcov, koji je ubijen 2015. godine.
Pri tome je pitanje pripadnosti Krima "za međunarodni pravni sustav još uvijek aktualno i bolno”, kaže Gaase. Ova osjetljiva tema bi, kako kaže Gaase, mogla biti jedna od najvećih problema za rusko društvo i državu u sljedećih deset do dvadeset godina.