Peru: opasno golemo bogatstvo
4. kolovoza 2018
Tromeđe u Andama između Perua, Bolivije i Čilea je već bilo poznato kao mjesto gdje se nalazi najveća svjetska zaliha litija – zovu ga i „bijelo zlato", makar ga je za razliku od zlata zbog nestabilnosti nemoguće naći u čistom obliku. I tu se radi o litijevom karbonatu, ali nalazište Falchani sad mijenja i dosadašnje predodžbe o tom području i o bogatstvu Perua.
Jer kako je objavio koncesionar, kanadska tvrtka Plateau Energy, oprezne procjene govore kako je tamo oko 2,5 milijuna tona litijevog karbonata: zbog goleme potražnje za litijem za baterije električnih autombila tako da mu se posljednje tri godine cijena već utrostručila, po današnjim cijenama se plaća oko 12,500 dolara – za jednu tonu rude. Dakle tu govorimo o vrijednosti od preko 30 milijardi dolara, čak i kad bi cijena ostala na današnjoj razini. No makar o razvoju cijene litija postoje različita mišljenja i čak da bi ona mogla padati, kanadski stručnjaci tvrde da bi već za tri godine Peru od tog novog nalazišta mogao izvoziti litij u vrijednosti od pola milijarde dolara – godišnje.
„Stabilnost" i korupcija
To nije sve: ova kanadska tvrtka je na litij „naletjela" gotovo slučajno, jer je tražila nešto drugo – uranij. I njega su našli, otprilike 56 tona. Područje na jugu Perua je tako odjednom postalo divljina koja krije golemo bogatstvo. „Očekivanja su ogromna, ali je i velik strah lokalnog i regionalnog stanovništva što će značiti masovna eksploatacija. Peru upravo prolazi kroz veoma teško političko razdoblje gdje vlada još traži političku i gospodarsku stabilnost", objašnjava Narda Henriquez, sociologinja sa Papinskog katoličkog sveučilišta Perua.
Politička i gospodarska „stabilnost" ima i svoje drugo ime: raširena korupcija. Ovog ožujka je odstupio i predsjednik Pedro Pablo Kuczynski zbog optužbi za primanje mita, a nepovjerenje u poštene namjere središnje vlade u Limi je vječita tema u toj zemlji. Tim više što je u posljednjih petnaestak godina sve više golemih projekata za eksploataciju rudnih bogatstava koji su donosili više socijalnih napetosti, nego blagostanja za lokalno stanovništvo.
A to nije jedini problem: jug Perua je i povijesno središte drevnih kultura, nedaleko u Boliviji je i legendarno jezero Titicaca. I samo nalazište je zapravo prethistorijsko jezero kojeg je u neko doba prekrila lava. Povrh toga dolazi i briga što će ostati od okoliša u slučaju masovne eksploatacije: „Rudarstvo ima svoju cijenu po okoliš, osobito kad je riječ o vodi i zagađenju tla okolnog stanovništva", objašnjava Bettina Schorr, voditeljica berlinskog projekta TrAndes za održiv razvoj regije Anda. Najveći je izazov stvoriti takav razvoj od kojeg će koristi imati i siromašni stanovnici tog područja.
Ipak, makar je blago otkriveno, još je daleko od toga da se ono može početi vaditi. Kada je riječ o uraniju zapravo Peru mora pisati posve nove zakone kojima bi se reguliralo vađenje tog radioaktivnog materijala. Pozitivno gledano, ako se pretpostavi da će vlada u glavnom gradu uspjeti izaći iz zamki korupcije i doista željeti popraviti život u zemlji, to bi onda mogla biti i prilika stvoriti zakone koji bi bili i socijali i ekološki, nada se Schorr.
A tu je uvjerena: cijenu za blagostanje stanovnika Anda moraju platiti i bogati stanovnici sjevera koji se hvale „ekološkim" električnim automobilima dok se baš njihovim baterijama nepovratno razara ekologija na mjestu gdje se litijev karbonat vadi iz zemlje.