„Uvjeti rada za kineske radnike nalikovali robovskim"

DW: Gospodine Freund, njemački javni TV-servis ZDF emitirao je povodom otvaranja Pelješkog mosta kratki izvještaj u kojem ste kritizirali uvjete rada na gradilištu u Hrvatskoj. Na što točno mislite?

Daniel Freund: Što se tiče projekta izgradnje Pelješkog mosta, koji je realizirao jedan kineski državni koncern, postoje ozbiljne naznake da su uvjeti rada za kineske radnike na licu mjesta nalikovali robovskim, postoje naznake da oni jednim dijelom nisu smjeli napuštati svoje kampove, da nisu bili plaćeni po tarifama po kojima se plaća ljude u tom sektoru u Hrvatskoj. Kod građevinskih projekata koje financira Europska unije ne smije se dogoditi da se ne poštuje pravo i zakoni.

Na temelju čega to tvrdite? O kakvim se naznakama radi? Raspolažete li dokazima da su Kinezi doista radili u uvjetima koje se može usporediti s robovskim?

Tu su priču istraživali i njemački novinari, oni su na licu mjesta došli u posjed odgovarajućih spoznaja, na primjer ZDF. Ono što sam ja vidio smatram itekako vjerodostojnim.

Ako stvarno postoje ozbiljne naznake da se radilo o uvjetima koji podsjećaju na robovske, kako Vi kažete, kako je moguće da se to događa na tlu Europske unije? Je li bilo nekih kontrola? Znači li to da EU samo daje novac i nema uopće nikakve instrumente u ruci da spriječi takvu praksu izrabljivanja radnika, ako je ona stvarno postojala?

To se nikako ne bi smjelo događati na tlu EU-a. Hrvatske vlasti su dužne poštivati važeće zakone na teritoriju Republike Hrvatske. A to znači i hrvatsko pravo, ali i pravo koji vrijedi u Europskoj uniji. Nigdje u Europskoj uniji nije dozvoljeno zabranjivati građevinskim radnicima da napuštaju kamp u kojem su smješteni. Mogu samo pretpostaviti da su hrvatske vlasti po tom pitanju možda i zažmirile na jedno oko. Radilo se o kineskim državljanima koji rade za jednu kinesku državnu kompaniju na tlu EU-a. Ali ne može biti da se za njih kreira takoreći paralelni svijet na tlu jedne članice EU-a, svijet u kojem više ne vrijedi hrvatsko pravo. I to samo zato što se želi brzo i jeftino izgraditi most. Tu se od strane EU-a moralo temeljitije kontrolirati da li se doista poštuje radno pravo, prava u sustavu socijalne skrbi i da li se u konačnici poštuje ljudska prava.

Rekli ste mi uoči ovog razgovora da se u Bruxellesu posljednjih godina intenzivno pričalo o Pelješkom mostu. I to ne samo o uvjetima rada na samom gradilištu. Zbog čega?

Tako je. Ta priča počinje već i ranije, prije nekoliko godina kada je i raspisan natječaj za gradnju Pelješkog mosta. Već tada se intenzivno diskutiralo oko toga zbog činjenice da novac Europske unije odlazi na račun jednog kineskog državnog koncerna koji bi trebao graditi most. Već tada je postojala i određena sumnja oko kineske ponude, koja je bila osjetno niža od cijena koje su u okviru natječaja istakli drugi konkurenti. A istovremeno su obećavali da će puno brže izgraditi Pelješki most. Postojala je bojazan da Kinezi ustvari ne predaju dokumentaciju za projekt na kojem žele ostvariti profit, konkretno da je tu ponudu subvencionirala kineska država kako bi konačna cijena i bila tako niska. A to je u konačnici vrlo, vrlo opasno za europske građevinske firme. Radi se o situaciji u kojoj na tržište ulazi jedan strani, kineski koncern, subvencioniran od strane države, kompanija koja na taj način vrši pritisak na cijene. Takva praksa dampinških cijena može dovesti do uništavanja europske građevinske industrije. A to uz pomoć novca EU-a nikako ne bi smjeli dozvoliti.

Hrvatska vlada i sam premijer na takvu argumentaciju kažu da Hrvatska sama ima pravo izabrati izvođača radova. I izabrali su najbržeg i najjeftinijeg. Zar to nije logično za zemlju koja baš i nije među najbogatijima u EU?

Procedura po pitanju dodjele sredstava Europske unije je jasna. Odluku o tome tko će dobiti neki posao u velikoj većini slučajeva donose zemlje članice EU-a, to se njima prepušta. Ali u ovom konkretnom slučaju, kod Pelješkog mosta, vidimo kakve probleme možemo imati kad posao dobije jedan kineski državni koncern. Postoji razlika između toga kad gledate samo na jednu zemlju s jednim konkretnim projektom i kriterijima za donošenje te odluke, i situacije kad u glavi imate sveeuropsku situaciju, odnosno kakve to posljedice ima za EU.

Što to konkretno znači?

To znači da se na razini EU-a suočavamo s ogromnim problemom ako će u budućnosti velike infrastrukturne projekte realizirati primjerice samo kineski državni koncerni. Po mom mišljenju bi Europska unija po tom pitanju u svakom slučaju trebala imati pravo suodlučivanja. Pogotovo kad se te projekte gotovo u potpunosti realizira uz pomoć novca EU-a. Pogotovo kad se radi o tako velikim, važnim projektima s mogućim geopolitičkim posljedicama.

Gospodine Freund, mogu si zamisliti da će u Hrvatskoj biti sigurno i reakcija na Vaše izjave. Sigurno će biti onih koji će reći: pa što sad taj zastupnik Zelenih gunđa? Zašto nam ovim izjavama želi pokvariti slavlje povodom jednog od najvažnijih trenutaka i uspjeha u posljednjih 30 godina?! Želite li vi Hrvatima pokvariti slavljeničko raspoloženje?

Ne, uopće ne. Drago mi je da se realiziraju infrastrukturni projekti. Pogotovo kad se radi o projektima u okviru velike infrastrukturne strategije EU-a, tu se radi o izgradnji europskih prometnih koridora i boljem povezivanju europskog kontinenta. To ja snažno podržavam. Ali isto tako želim da kod gradnje tako velikih infrastrukturnih projekata novac EU-a dođe stvarno tamo gdje treba doći, odnosno da se novcem EU-a ne financira kršenje ljudskih prava u članicama Unije. Isto tako ne želim da se zbog niske cijene ne poštuje ili čak krši pravo i zakone. Na koncu konca je slavljeničko raspoloženje još bolje kad znate da je sve bilo čisto.

Kako objašnjavate činjenicu da na svečanosti otvaranja Pelješkog mosta nije bilo ni šefice Komisije, Ursule von der Leyen, a ni drugih visokih predstavnika EU-a? Izuzmemo li naravno Dubravku Šuicu, koja i sama potječe s juga Hrvatske, a i članica je vladajuće stranke HDZ. Nitko iz Bruxellesa nije poslao ni video-poruku, za razliku od kineskog premijera. Vrijeme je godišnjih odmora, ali ipak to malo čudi, obzirom da političari obožavaju presijecati vrpce, otvarati tvornice i mostove, zar ne?

Zašto Ursula von der Leyen nije bila na otvaranju? Ne znam, to bi bilo najbolje pitati Ursulu von der Leyen. Ja to ne znam. Ali kad se radi o jednom ovako velikom i skupom projektu, onda ste u pravu, stvarno se ne događa baš često da političari ne iskoriste šansu da dođu na lice mjesta, da sudjeluju u otvaranju. To je stvarno pomalo čudno. I može imati veze sa svime ovime o čemu smo već pričali. Opet podsjećam da se u Bruxellesu vodila velika debata oko tog projekta, i oko raspisivanja natječaja i početka radova. Nakon odluke hrvatskih vlasti da Kinezi grade most, promijenjeni su velikom većinom glasova i neki zakoni kako se u budućnosti to ne bi ponovilo u tom obliku. Ja barem to tako interpretiram. Mislim da danas, skoro deset godina nakon te odluke mi moramo na drugačiji način gledati na naš odnos prema Kini, puno toga se dogodilo, ne samo po pitanju infrastrukturnih projekta, već i po pitanju ljudskih prava, na primjer odnosa prema Ujgurima. Možda i sve to skupa ima veze sa činjenicom da se čelni ljudi europskih institucija nisu baš gurali u prve redove proslave otvaranja Pelješkog mosta.

Pokušat ću preformulirati pitanje: kad bi Vi bili predsjednik Europske komisije, i kad bi Europska unija iskeširala 357 milijuna eura bespovratnih sredstava za gradnju Pelješkog mosta, bi li Vi dragovoljno propustili priliku da na licu mjesta, na otvaranju mosta, demonstrirate snagu EU-a, pogotovo kad se radi o realizaciji velikih projekata i pomoći članicama Unije?

Samo ću reći ovo: otvaranje velikih građevinskih projekata je za većinu političara nešto što se ne propušta.

S Danielom Freundom, europskim zastupnikom Stranke zelenih, razgovarao je Srećko Matić.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu