Peking mora pomrsiti Kimove račune

Kao da svijet već nije imao dovoljno muka. Sada je jedan nepredvidljivi despot detonirao hidrogensku bombu – barem tvrdi da je bila hidrogenska. Zabrinutost susjedne Sjeverne Koreje i oštre međunarodne reakcije su na mjestu. Ipak, test nije bio iznenađenje. Moglo se pretpostaviti da će najmlađi izdanak dinastije diktatora Kim, prije ili kasnije, skrenuti pažnju na sebe nečim „velikim“. Prvih nekoliko godina je kao žutokljunac radio na učvršćivanju moći unutar zemlje. To je činio nemilosrdnom brutalnošću prema potencijalnim protivnicima i istovremeno gradio zabavne parkove, u kojima uživa mala manjina izgladnjelog stanovništva.

To očigledno nije bilo dovoljno. Zbog toga je sada, neposredno uoči svog 33. rođendana (8.01.), htio demonstrirati snagu – svojoj vojsci i prema vani. Testiranje navodne hidrogenske bombe je pokušaj da se svim sredstvima vrati za pregovarački stol. Iz komunizma iz naftalina je priopćeno: Sjeverna Koreja se „kao nuklearna sila popela stepenicu više“.

Potrajat će dok ne saznamo što je to Sjeverna Koreja stvarno detonirala. Kada je ta zemlja 2006. prvi put tvrdila da je testirala atomsku bombu, bila je ismijana. I tri godine kasnije, nakon slijedeće detonacije, izmjerena eksplozivna snaga navodila je mnoge na sumnju. Ali, ono što je Sjeverna Koreja 2013. testirala pod zemljom bilo je vrlo snažno, mnogo jače od bombe bačene na Hiroshimu. Sve to međutim nije ništa u usporedbi s razornom moći hidrogenske bombe. Ipak, ostaje da se vidi, je li režim koji na gotovo svim tehnološkim područjima desetljećima zaostaje za svjetskom zajednicom, zaista sposoban proizvesti tako nešto.

Ali, jasno je da će Kimov pokušaj vjerojatno biti uspješan: poslije osude Vijeća sigurnosti UN-a, sankcije protiv Sjeverne Koreje će vjerojatno ponovo biti pooštrene, SAD će pomorskim vojnim manevrima demonstrirati svoju odlučnost da vojno podrži Južnu Koreju i Japan. A srednjoročno će vjerojatno biti novih razgovora šest strana – dvije Koreje, SAD-a, Rusije, Japana i Kine. U posljednjih nekoliko teških krugova pregovora Sjeverna Koreja je barem djelomično dovedena u red. Zauzvrat, Pjongjang je dobio toliko neophodnu gospodarsku pomoć. Ako to opet uspije, Kimova računica će se još jednom pokazati točnom.

Međutim, poslije najnovije provokacije Sjeverne Koreje postoji i nada da će ovaj ritual konačno biti zaustavljen. Jer, vremena su se promijenila: U SAD-u vlada kolebljivi predsjednik, koji se najradije drži dalje od vanjske politike i koji, unatoč suzama u očima, ne može dovesti u red svoje građane zaluđene oružjem. Nacionalistička vlada u Japanu nije više spremna rješavati sukobe samo kreditnom karticom. Južna Koreja se približila Kini, a ima naznaka zatopljenja odnosa i prema Japanu.

No u Pekingu je sada sa Xijem na vlasti snažan predsjednik koji je u potpunosti posvećen tome da, poslije gospodarskog uspona, Kinu jače pozicionira i u svjetskoj politici. A nova supersila ne bi trebala dozvoliti da ju saveznik Sjeverna Koreja vuče na nos. Sjeverna Koreja je više puta naljutila domaćina pregovora šestorke. Od 2009. godine pregovori su na ledu – a to je i te kako gubitak obraza za Kinu.

Ako Kina želi dokazati svoj novu snagu u vanjskoj politici, onda bi trebala Sjevernoj Koreji pokazati gdje joj je mjesto. Novi kineski moćnik mogao bi vrlo lako iskoristiti svoj utjecaj kod saveznika. Ako Peking ukine gospodarsku podršku dinastiji Kim, Sjeverna Koreja će morati popustiti. Poslije oštre verbalne kritike iz Pekinga na račun Pjongjanga sada moraju uslijediti djela.