Pekinški ples na (umjetnoj) kiši

U Pekingu, kada je u pitanju prognoza vremena, vrijede drugačija pravila nego u Njemačkoj. Kada ovdašnja meteorološka služba najavi kišu ili jak vjetar, stanovnici ovog grada osjećaju olakšanje. A početkom veljače, kada je vlada proglasila izvanredno stanje zbog smoga, ljudi su na kišu koja je tih dana kratko pala, reagirali kao da se radi o tko zna kakvom prirodnom spektaklu. Slično je bilo i u petak, 28.3. Dan je započeo gustim smogom, no kiša koja je uskoro počela padati, do poslijepodnevnih sati je pročistila zrak – toliko da se na trenutke moglo vidjeti čak i sunce.

No, odlazak smoga nije jedini razlog kineskom veselju. Prije svega sjeverne provincije Kine tijekom zimskim mjeseci pate od ekstremne nestašice vode. Čak i Peking, kao glavni grad pripada redu najsiromašnijih gradova po pitanju vode i vodenih rezervi. Sve više rijeka, koje su nekoć stanovnike ovog grada opskrbljivale vodom, presušuje iako ovdje godišnje padne jednaka količina kiše kao i u Njemačkoj. No, za razliku od Njemačke, u Pekingu kiše ne padaju jednako tijekom cijele godine, već uglavnom samo tijekom dva ljetna mjeseca, uzrokujući nerijetko i velike poplave. Primjerice, od prošlog rujna, u ovom gradu gotovo da i nije kišilo. A kada se suši i smogu doda i velika količina pijeska i prašine koja dolazi iz pustinje u unutrašnjosti Mongolije, sasvim je jasno zašto stanovnici ovog grada dane čišćeg zraka proslavljaju kao da je riječ o prirodnim čudima.

Umjetna kiša

Situacija je u međuvremenu toliko ozbiljna da Kini niti ne preostaje ništa drugo nego da počne s proizvodnjom umjetne kiše iako se na ovaj način problemi tek kratkoročno mogu umanjiti. Još u 50-tim godinama je naime pronađeno čudotvorno sredstvo, takozvani srebrni jodid, jedna sol koja se sastoji od kemijskih elemenata srebra i joda. Poprskaju li se oblaci ovim sredstvom, oslobađa se voda i sol i na koncu dolazi do kiše.

Metoda „cloud seeding“, odnosno, „prskanje oblaka“ provodi se pomoću posebnih raketa koje se ispaljuju u oblake koji uslijed opisanih reakcija počinju „kišiti“. Prednost ovih raketa je i u tome što se ovom metodom kiša može isprovocirati upravo na onim područjima gdje je voda najviše potrebna. Ukoliko je riječ o ispravnoj količini srebrnog jodida, kiša koja padne na zemlju nije nimalo štetna ni za čovjeka niti za životinje. Pri tome treba naglasiti kako se ova metoda ne primjenjuje samo i Kini već diljem svijeta kako bi se proizvela kiša i snijeg.

S druge strane treba reći kako se na ovaj način sprječava i tuča; oborina koja uvijek iznova poljoprivrednicima donosi velike štete. I Njemačkoj kao i u Austriji se koriste posebni zrakoplovi, koji mogu spriječiti nepodobne ili opasne oborine. U regiji Rosenheim u Njemačkoj koja je nekoć bila najviše pogođena tučom otkako se primjenjuje ova metoda tučen gotovo više da i nema. A nekadašnji Sovjetski Savez je primjerice nakon katastrofe u reaktoru Černobilu, upravo primjenom ovih posebnih aviona, uspio radioaktivnu kišu donekle držati podalje od Moskve.

Svjetski prvaci u proizvodnji kiše

Pa ipak, iako se ova metoda koristi posvuda, Kina je ipak svjetski prvak u proizvodnji kiše. Kineski ured za meteorologiju izradio je prije dvije godine plan koji predviđa smanjenje smoga umjetnom kišom i to do 2015. godine. Vlada je za lokalne „kišne“ projekte na raspolaganje stavila oko 1,9 milijuna eura koji bi trebali omogućiti godišnje oko pet posto više kiše na problematičnim područjima. To bi značilo da bi Kina godišnje na ovaj način „proizvela“ oko 50 milijardi tona umjetne kiše čime se ne bi samo smanjilo razdoblje suše na sjeveru zemlje već uvelike umanjio i smog koji je dosegao razinu itekako štetnu za zdravlje.

No, usprkos tomu što se ova metoda čini vrlo pouzdanom i od velike pomoći, ipak se niti umjetna kiša ne može u potpunosti kontrolirati. Primjerice, snježna mećava koja se u Pekingu dogodila 2009. godine kada je nad gradom palo oko 16 milijuna tona umjetnog snijega, je prouzročila neviđen kaos koji je trajao danima. Isto tako, često se događa da usprkos proračunima, kiša padne tamo gdje nije uopće potrebna.

I na koncu, kako bi proizveli kišu ili snijeg, potrebni su oblaci – a njih do sada nije mogla proizvesti čak niti komunistička kineska vlada.