Patnje obitelji Boulgarides

Tužna vijest stigla je telefonom. Te noći su poznanici obitelji Boulgarides pozvali Gavriila kući, da bi mu javili da je njegov šest godina stariji brat Theodoros (na naslovnoj fotografiji) ubijen u svojoj radionici gdje je izrađivao ključeve. Kako su istražitelji kasnije utvrdili, Theodorosu su bila ispaljena tri metka u glavu. Pri tom je korišten isti pištolj kao i kod drugih žrtava terorističke ćelije NSU, Ceska 83. Gavriilu se tada srušio čitav svijet - svog pravog oca jedva da je poznavao, njegov brat Theodoros bio mu je kao otac. "Nazvali su nas i rekli da je moj brat ubijen a potom su uslijedila pitanja i sve ostale neprijatnosti, ma znate već", prisjeća se Gavriil.

Užas na mjestu zločina

Vijest se brzo proširila diljem grčke zajednice u Münchenu. Obitelj je tamo živjela od 1973., bila je ugledna i vrlo poznata. U isto vrijeme je nazvali su i grčkog pravoslavnog svećenika Apostolos Malamoussis, i zamolili ga da ode na mjesto zločina da se pomoli. "Ušao sam u radionicu, gde je ubijeni ležao na podu s ranama od vatrenog oružja u glavi. Tamo su bili policajci koji sz prikupljali dokazni materijal. Rekao sam im da sam svećenik i da se želim pomoliti", priča Apostolos Malamoussis. Pokazali mu je gdje smije stati, gdje ne, kako se ne bi uništili tragovi koje je ubojica možda ostavio.

"Našao sam se pred užasnom scenom, stajao sam pred Theodorosom, njegovo lice deformirano od metaka, u ogromnoj lokvi krvi. Molio sam..." Potom je tijelo prevezeno do kuće rodbine Theodorosove majke. "Pokušao sam pružiti podršku kako sam najbolje znao. Ali ni meni nije bilo lako naći riječi utjehe posle te scene", priča ovaj svećenik.

Osumnjičena - obitelj

Idućeg dana za cijelu je obitelj započela nevjerojatna odiseja: saslušavani su udovica Yvonne Boulgarides i njene dvije kćeri, a potom i Gavriil, njegova supruga, rođaci, prijatelji, poznanici kao i udovici potpuno nepoznate osobe. Ispitivanja su se odužila - trajala su satima, danima, mjesecima. Pitanja su se vrtjela oko žrtve, njenog kruga poznanika, o eventualnim kontaktima s preprodavačima droge. Potom oko turske mafije, prostitucije, internetskog kriminala, trgovaca oružjem. Kćeri su pitali je li ih njihov otac seksualno zlostavljao. I sama udovica Yvonne Boulgarides je bila osumnjičena da je ubila svog muža odnosno da je naručila njegovo ubojstvo.

Istražitelji nisu pratili druge tragove, kaže Gavriil: "Nije im ni jednom palo na pamet da ovo ubojstvo povežu s ostalim žrtvama, iako sam im još na prvom saslušanju i sam rekao da sve ukazuje na nešto takvo. Ali nije bilo reakcije. Oni su nadalje kopali po našem privatnom životu."

Izgubljena čast

Tijekom nebrojenih i beskonačnih saslušanja konstruirane su zamisli o kriminalnim radnjama. Iznenada je od žrtve Theodorosa Boulgaridesa postao otvoreno osumnjičeni, a njegova cijela obitelj je klevetana, kaže Angelika Lex, odvjetnica Yvonne Boulgarides. Ispitano su na stotine svjedoka, ali nije razmatrana ekstremno-desničarska pozadina slučaja: "Ova tema se jednostavno ne pojavljuje u istražnim dokumentima. A to je zapravo potpuno nezamislivo, kada postoji ovakav niz ubojstava u kojem žrtve nisu njemačkog porijekla", kaže odvjetnica.

Bijeg iz Njemačke

Za brata žrtve Gavriila, svakodnevni život u Njemačkoj je postao nepodnošljiv. Od obitelji su se udaljili svi rođaci, prijatelji i poznanici. Nitko nije želio kontakt s njima. Čak je i u krugu obitelji bilo problema. Vladalo je nepovjerenje, očaj, beznađe. A onda su počeli tražiti izlaz. Prva zamisao je bila - napustiti zemlju. Ali kuda ići? Obitelj je bila izolirana, njeno se socijalno okruženje raspalo: "Kad niko s tobom ne želi, to je vrlo teško, najteže. Zato smo se 2009. ponovno vratili u Grčku, nakon 37 godina života u Njemačkoj."

U tuđoj domovini

Gavriil se pokušao snaći u Solunu, drugom najvećem grčkom gradu. Novi početak mu je teško pao. U zemlji u kojoj vlada kriza nije mogao naći pravi posao. Morao je prodavati zemljišne parcele, kako bi othranio obitelj. Konačno je dobio posao vozača kamiona u inozemstvu. Nije dobio pomoć od države, ni riječ utjehe. Domovina nije htjela čuti za njega. Bila mu je strana, on se od nje otuđio. Poslije dve i pol godine u Grčkoj, obitelj je počela razmišljati da se vrati u München. U međuvremenu su u Njemačkoj otkriveni ubojice. Sveäenik Apostolos Malamoussis je obitelj konačo uvjerio da se vrati. Zahvaljujući njegovoj podršci, obitelj Boulgarides je opet našla stan. Danas Gavriil radi kao vozač u gradskoj čistoći, a njegova supruga kao čistačica u Ministarstvu pravosuđa. Grad München se trudi ispraviti pogreške iz prošlosti. Gavriil je za to zahvalan.

"O istini se radi"

Gavriil se nada da će NSU-proces iznijeti istinu na vidjelo. Kako su se mogli dogoditi toliki propusti tijekom istrage? Zašto službe sigurnosti nisu istražile sve dokaze? Kakvu ulogu su imali informanti? Zašto su ubojice izabrali baš njegovog brata? Gavriil kaže "da je policija pravilno protumačila neke dokaze u vezi s drugim ubojstvima, moj brat možda ne bi bio ubijen". On vjeruje da su istražitelji između 2001. i 2003. posjedovali mnoge dokaze, ali da su ih sasvim ignorirali: "A moj brat je ubijen 2005. To su stvari o kojima razmišljamo", kaže Gavriil.