Kad dođe dijagnoza, prekasno je
11. travnja 2017Ženi koja u kafiću sjedi za susjednim stolom tresu se ruke. Ona jedva uspijeva držati svoju šalicu i piti kavu. U jednom restoranu muškarac jede juhu i teškom mukom donosi žlicu do usta. Mnogi ljudi za susjednim stolovima to ne mogu gledati. Neugodno im je i radije okreću glavu na drugu stranu kad vide nekoga tko ima Parkinsonovu bolest. Samo u Njemačkoj od te bolesti boluje između 250 i 300 tisuća ljudi. Parkinsonova bolest ili Morbus Parkinson je time nakon Alzheimerove bolest druga najučestalija neurodegenerativna bolest.
Lijeka nema
Kod Parkinsonove bolesti odumiru živčane stanice duboko u mozgu. One se nalaze na području iz kojeg se upravlja brojnim pokretima tijela i koje se nalazi na prijelazu između mozga i leđne moždine. Rani simptomi mogu se pokazati već deset ili dvadeset godina prije izbijanja Morbusa Parkinson. To mogu biti primjerice smetnje osjetila njuha ili depresije. Kod većine pogođenih dijagnoza se postavi tek kad im je oko 60 godina. Ali, čak i ako se tu bolest rano prepozna izlječenje zasad nije moguće.
Protiv drhtanja
Nema lijekova koji bi mogli spriječiti izbijanje Parkinsonove bolesti. Diljem svijeta se provode brojne studije na tu temu. Znanstvenici rade na takozvanim neuroprotektivnim terapijama koje sprječavaju odumiranje živčanih stanica. Nastoje prepoznati bolest u što je moguće ranijem stadiju, još prije izbijanja poznatih simptoma kao što su smetnje kod pokretanja nekih dijelova tijela, drhtanje, ukočenost mišića, a kasnije nesigurnost pri stajanju i hodanju.
Uloga transmitera u mozgu
Kod pacijenata koji imaju smetnje u kretnjama nedostaje dovoljna količina transmitera dopamina. Pojedini dijelovi živaca mogu odumrijeti. U njih pripada i takozvana substantia nigra (crna tvar). To područje u mozgu je kod zdravih ljudi crno. Ono proizvodi transmiter dopamin. On je važan za prenošenje impulsa za pokrete. Kod ljudi koji boluju od Parkinsonove bolesti to područje mozga polako odumire. Ako je odumrlo 60 do 70 posto toga područja pojavljuju se poznati simptomi.
Čekajući otkriće
U jednoj opsežnoj studiji znanstvenici na University Colleges London su utvrdili da se brojni znakovi oboljenja pojavljuju već više godina prije izbijanja bolesti. Uz upadljive smetnje pokreta pojedinih dijelova tijela kod pogođenih osoba su se pojavljivale i neuropsihijatrijske smetnje. Znanstvenici su analizirali različita razdoblja. Pet godina prije uspostavljanja dijagnoze kod pogođenih osoba se pojavljivao tremor, dakle drhtanje i to 14 puta češće nego kod osoba koje nisu imale Parkinsonovu bolest. Isto tako su pet godina prije dijagnoze utvrđeni drugi znakovi: nizak tlak, smetnje ravnoteže ili čak nesvjestica. Osim toga osobe su patile od depresija, kroničnog umora ili neurotičnih strahova.
Mogućnost liječenja nije na vidiku
Tu je bolest već prije 200 godina opisao londonski liječnik James Parkinson. Naslov je glasio: An Essay on the Shaking Palsy. I unatoč istraživanjima kroz dva stoljeća još uvijek nema lijeka za tu bolest živčanog sustava.
Pacijentima se obično daju lijekovi koji nadoknađuju manjak dopamina u mozgu. I kirurški zahvati mogu donekle pomoći. Tu se radi o stavljanju stimulacijskih elektroda u moždano tkivo. Uz to kirurg pod kožu na ključnoj kosti ugradi generator koji šalje električne impulse odgovarajućim područjima mozga i utječe na njihove funkcije. Pacijenti nakon toga moraju i dalje uzimati lijekove, ali ne tako puno kao prije kirurškog zahvata. Diljem svijeta znanstvenici i dalje traže mogućnosti liječenja te bolesti.