Papa pažljivo bira riječi

On - formalno i zapravo tek počasno - stoji na čelu 300 milijuna pravoslavnih vjernika širom svijeta. Ali, dakako da je u središtu medijske pažnje činjenica da poglavar katoličke crkve posjećuje Tursku kao gotovo isključivo muslimansku zemlju. Utoliko su i turske novine ugodno iznenađene prvim dojmovima koje je Papa pružio i primjećuju da se i Papa trudi biti pažljiv prema domaćinu. Tako jedan turski list ističe da se na prsima Benedikta XVI. prilikom njegovog dolaska u zračnu luku u Ankari uopće nije vidjelo raspelo.

Srdačnost - na kapaljku

Usprkos oprezu kojim papa Benedikt XVI. izgovara svaku riječ i činjenici da gotovo svaki put kada kaže "kršćani" u istom dahu izgovara "i muslimani", reakcije domaćina i više su nego suzdržane. Doduše, turski je premijer Erdogan ipak dočekao Papu, iako je prije toga bilo rečeno da mora biti na summitu NATO saveza u Rigi i zbog toga nema vremena za katoličkog poglavara. Ali u svim službenim posjetima turski čelnici dobro paze da ne pokažu previše srdačnosti prema Papi sve do toga da je doajen diplomatskog zbora u Ankari, veleposlanik Omana na doček Pape ipak radije poslao svog zamjenika.
Usprkos tome, i Ankari je jasno kako im je došao važan gost, čija je želja za srećom na putu u Europsku uniju mnogo više od izjave nekog anonimnog političara. Jer, osobito je prethodnik Benedikta XVI., papa Ivan Pavao II. - naravno upravo sa Ratzingerom kao svojim glavnim suradnikom - ukazivao na kršćansku prirodu Europe u predodžbi kako "Europa ne može disati samo sa jednim plućnim krilom". Profesor povijesti iz Gießena, Rudolf Grulich: "Ivan Pavao II. je 1980. oba slavenska apostola, Ćirila i Metoda proglasio zaštitnicima Europe, zajedno sa svetim Benediktom. Njega je papa Pavao VI. proglasio zaštitnikom Zapada. S tim novim zaštitnicima poljski je Papa jasno ukazao na kršćansku prirodu Europe i izjavio kako je tek kršćanstvo Od Europe napravilo to što jest."

Poziv je i obaveza

Poziv izrečen za pristup Europskoj uniji možda zvuči kao veliki korak neposredno nakon što je europski povjerenik za proširenje Olli Rehn zbog nepomirljivog stava Ankare prema pitanju Cipra praktično prekinuo pregovore o pristupu Turske. Ali Papa je i dodao uvjet: ako Turska ispuni sve uvjete Europe, a to znači i toleranciju prema svim vjerskim zajednicama koje žive u Turskoj. Nije problem samo s katolicima - oni u Turskoj čine jedva 0,4 promila stanovništva. Otmar Oehring iz kršćanske humanitarne organizacije "Missio" spominje i sve ostale vjerske zajednice: "Državni ured za pitanje vjere u Ankari brine se samo za sunitski islam. Najveći problem jest da su sve ostale vjerske zajednice u Turskoj tek manjina, iako se, na primjer, alevitski muslimani s 20 milijuna pripadnika jedva mogu svrstati u tu kategoriju. Usprkos tome, kršćanske crkve, ali i židovske zajednice uopće nisu pravno osigurane niti su sigurne u praktičnom životu."
U ponekim slučajevima, kao u veljači ove godine u Trabzonu, usred spora oko objavljenih karikatura o Muhamedu, to je išlo i do ubojstva svećenika Andree Santora. Ali, već i kod pitanja nekretnina, crkve u Turskoj nemaju nikakvih prava. Tako je od oko 11 tisuća nekretnina grčkopravoslavne zajednice u Istanbulu danas ostalo tek petstotinjak: nakon odlaska pravoslavaca, turska je država najčešće sama konfiscirala nekretninu kada bi joj bilo potrebno.
Obrnuto, kod turskih građana postoji jasna averzija prema njemačkom Papi: samo svaki deseti želi dobrodošlicu Benediktu XVI. a 40% građana odbija posjet "križara" sa zapada. Uvijek iznova se spominje njegov govor u Regensburgu i prikaz Muhameda koji donosi samo mržnju. Ali čak i ne osobiti prijatelj današnjeg Pape, čelnik Njemačke biskupske konferencije, kardinal Lehmann ukazuje da se u muslimanskom svijetu stvara kriva slika o riječima Pape: "Po mom mišljenju, jedini je problem u tome da pretpostavke i pozadina tih izjava jedva dotiču papu Benedikta. Time se otvara prostor za nesporazume. Ali kod nekih se reakcija mora pretpostaviti da nije bio samo problem nedostatak informacija o tome što je doista rečeno, nego se može naslutiti i namjerno krivo interpretiranje papine izjave," rekao je kardinal Karl Lehmann.