Papa Franjo – miljenik vjernika u Hrvatskoj

Franjo je odbacio zlatni križ, Bergoglio je poljubio bolesnog čovjeka, Petrov namjesnik se po noći iskrada iz Vatikana kako bi dijelio hranu siromašnima – to su samo neki od naslova kojima hrvatski mediji, baš poput svjetskih, prate aktivnosti aktualnog pape. Poopćeno, Jorge Bergoglio u javnosti slovi za dugo čekanog pozitivca, superjunaka koji svojim primjerom širi ljubav i vjeru prema svakom čovjeku. Pri tome ukazuje i na otklon od ljudskosti kojega je njegovala Rimokatolička crkva (RKC) proteklih stoljeća. Papu jednako citiraju vjernici i nevjernici, komentiraju ozbiljni listovi i tabloidi; i pri tome se tek rijetko čuje kritika da nije učinio dovoljno u reformi Kurije, a sasvim je sigurno da se u proteklih godinu dana pontifikata nije dogodila ni značajnije približavanje okoštale Crkve građanima Hrvatske.

Biskupi su imuni na papu

Usprkos papinoj popularnosti, porast broja vjernika nije se dogodio, u razgovoru za Deutsche Welle tvrdi sociolog religije Ivan Markešić, znanstvenik Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar. „Ovdje postoji jedna stalna vjernička grupacija; oni idu u crkvu redovito i izvršavaju svoje vjerničke obveze. Postoje i oni koji ne vjeruju. Onaj srednji sloj koji je, uvjetno rečeno, „ni tamo, ni ovamo“ može se povećavati ili smanjivati“, objašnjava i podsjeća da je najnoviji popis stanovništva pokazao porast broja ateista i agnostika. Doduše, taj je popis proveden u travnju 2011. godine.

„Može se reći da je u uredima Crkve došlo do promjene uokvirene fotografije pape, no sve drugo u životu i radu RKC, sve je ostalo isto“, ističe dr. Markešić činjenicu da su, za razliku od naroda, biskupi potpuno imuni na poruke koje im Bergoglio šalje; kao da ih se to uopće ne tiče. „Oni su se ovdje oteli i bogu i narodu, smatraju da su nezamjenjivi, da je Hrvatska katolička država i da su oni ti koji trebaju davati smjernice u svakome pogledu, političkome, moralnome, etičkome ta da ne trebaju gotovo nikome odgovarati“,kaže naš sugovornik. Za oduševljenje kojim je Bergoglio prihvaćen u narodu kaže da je sasvim normalno, jer ljudi su željni promjena i normalnog kršćanskog života kojega žive.

Crkva je zarobljena novcem građana

Iako nije utjecao na porast broja vjernika, Franjo je utjecao na raspoloženje, smatra svećenik i saborski zastupnik don Ivan Grubišić. Kaže, napokon postoji papa koji razumije običnog čovjeka. I on poput Markešića ne gleda blagonaklono na hrvatske biskupe koji ne slijede papin primjer, dobro žive, i navodi, bahato se ponašaju. „Zbog silnog novca kojeg ima, Crkva je glavni investitor u Hrvatskoj. Misleći da je privilegirana, postala je zarobljena s tim novcem poreznih obveznika“, navodi Grubišić kritizirajući politikantstvo u crkvenim redovima kojega je i sam Bergoglio višekratno osudio.

Don Grubišića posebno brine anketa koju je Franjo poslao biskupima kako bi ju proveli među vjernicima. „Čujem da je u Njemačkoj ta anketa podijeljena narodu, dok hrvatski biskupi tu anketu nisu dali svećenicima i vjernicima, već je ostala u ladicama. To govori o zatvorenosti prema potezima pape“, priča Grubišić za DW. Kaže da je papa trebao iz prve ruke saznati što hrvatski vjernici misle o gorućim problemima kao što su sve manji broj sklapanja brakova i mogućnosti sakramenata nakon razvoda braka. No Hrvatska biskupska konferencija o ovim temama nerado razgovara s novinarima i rijetko se upušta u javne polemike sa svojim kritičarima. Iako smo od glasnogovornika zatražili očitovanje o dojmovima koje su iznijeli naši sugovornici, odgovor nismo dobili. Štoviše, inicijative poput onih Ivana Grubišića HBK nedvosmisleno odbija komentirati za medije. Don Grubišić pak kaže, HBK-u nestaje kulture komuniciranja. „Episkopat si je samodostatan, ali i bogat“, navodi.

Neokonzervativci više vole Benedikta

A bogat je zahvaljujući izdašnom financiranju javnim novcem kroz takozvane Vatikanske ugovore koji se nisu revidirali čak ni u proteklim godinama galopirajuće gospodarske krize. Markešić kaže da građani shvaćaju da je riječ o međunarodnim ugovorima u čijim izmjenama trebaju sudjelovati obje strane. „Crkva u Hrvatskoj s tim nema gotovo ništa, jer je u njeno ime s Hrvatskom ugovore potpisala Sveta Stolica.“ O tome se može govoriti, no hrvatska država ne želi ih dovoditi u pitanje pa će, usprkos želji naroda, to ostati onako kako jest, misli ovaj sociolog. Ali don Grubišić je izravno uključen u razmatranja revizije Vatikanskih ugovora, što je zatražio od državnog i crvenog vrha. Kaže, u ugovorima piše da se mogu revidirati, ako se okolnosti promijene. „Premijer Zoran Milanović mi je odgovorio da traži mišljenje od Komisije za odnose s vjerskim zajednicama. Predsjednik Sabora Josip Leko je moj prijedlog dao na uvid Odboru za vanjsku politiku. Predsjednik Odbora mi je rekao da se slaže“, navodi Grubišić i tvrdi da upravo ti ugovori dokidaju sekularnost Hrvatske i stavljaju je pod patronat Vatikana; koliko god to pejorativno zvučalo. Ako premijer nije od Ratzingera zatražio reviziju ugovora, vrijeme je da to učini od Bergoglia koji pokazuje da razumije narod i život općenito, poručuju i napredniji hrvatski vjernici.

Ipak, čini se da je pripadnicima takozvane nove konzervativne revolucije Bergoglio manje drag od njegovog prethodnika. Čak i ako nema izraženog protivljenja novim porukama iz Vatikana, otpor je osjetan. I to je bilo za očekivati, tvrdi Markešić jer su njihovi vođe vezani za Opus dei i njima uopće ne odgovara Franjo koji je fleksibilizirao kršćanski način života. „Oni se žele vratiti na ono što je uspostavio Benedikt XVI, da budu institucionalno, striktno i skrupulozno vezani za određene oblike služenja unutar Crkve, a da se pri tome ne uzimaju u obzir svakodnevne potrebe i život kojim vjernici žive.“ Navodi i kako se broj slučajeva pred ženidbenim sudovima u RKC u Hrvatskoj povećao. „Ljudi žele da im se, ako su razvedeni, ponovno omogući pristup sakramentima, da budu razvedeni i ponovno vjenčani. Zato traže, na neki način, mogućnost ženidbe, ali da im to omogući RKC.“

Iako mnogi pokušavaju, Franju ne treba prevoditi

Franjine izjave, posebice one o homoseksualnosti, spletkarenju među svećenstvom ili nemoralnom bogaćenju, često koriste i sami nevjernici u raspravama s vjernicima, ali i svećenicima, koji pak ponekad imaju potrebu objasniti što je papa mislio kada je nešto rekao. No za prijevodom, smatraju naši sugovornici, nema potrebe.

„Kao čovjek koji dolazi iz Južne Amerike, dolaskom u Europu i pokušajem da promovira neposrednost i život kakav su živjeli Isus i Sv. Franjo, papa je iznenadio i Hrvatsku i Europu. Njegov način govora ne treba prevoditi, jer je to propovijedanje ljubavi prema bližnjemu; ljubavi prema neprijatelju kojega treba razumjeti i kojemu valja oprostiti, za kojega treba moliti ne bi li se popravio i bio bolji“, priča nam Markešić i dodaje da nažalost hrvatski biskupi ustrajavaju na tome da su oni ti koji trebaju voditi Hrvatsku religijski i nacionalno. „Pri tome gotovo zaboravljaju da je katolička vjera univerzalna, nadnacionalna i da nije isključivo hrvatska. Smatraju da imaju ekskluzivno pravo na hrvatstvo sa stajališta RKC.“

Da se ipak ponešto promijenilo u Hrvatskoj, svjedoči don Grubišić. „Bio sam prije dva tjedna s papinim nuncijem u Zagrebu. Pitao me je jesam li osjetio da je Božić prošle godine bio manje borben i manje politički obojan. Zahvalio sam mu na utjecaju kojeg ima na hrvatske biskupe. No taj utjecaj nije presudan, jer neki biskupi i dalje izjavljuju da u Hrvatskoj vladaju zločinci i sinovi udbaša. To politikantstvo se nunciju ne sviđa, ali neće primjenjivati sankcije. Stvari će se rješavati godinama“, zaključuje Grubišić uz najavu kako četvorica najradikalnijih biskupa odlaze u mirovinu. Pitanje je samo, kaže, ima li Hrvatska ljude koji će ih zamijeniti i koji mogu razumjeti suvremeni svijet na način kako ga razumije papa Franjo.