„Papa Franjo bi u Koreji trebao pozvati na pomirenje“

Naš sugovornik, dr. Christoph Marcinkowski voditelj je stručnog odjela za zaštitu ljudskih i vjerskih prava u međunarodnoj katoličkoj organizaciji Missio u Aachenu.

DW: Gospodine Marcinkowski, posjetom Pape Franje Južnoj Koreji, u središte zanimanja trebao bi ponovno doći položaj kršćana u Sjevernoj Koreji. Kako žive kršćani u ovoj zemlji?

Postojala je nada da bi se promjenom na vrhu, od oca na sina – Kim Jong II na Kim Jong-Una, Sjeverna Koreja mogla otvoriti. No, što se kršćana tiče, ne primjećuju se promjene. Oni kao i do sada nemaju apsolutno nikakve vjerske slobode. U glavnom gradu, u Pjöngjangu postoji jedna katolička i dvije protestanstke crkve kao i jedan budistički hram. O ostatku zemlje zapravo niti ne znamo mnogo. U Sjevernoj Koreji se na religiju uopće, a pogotovo na kršćanstvo kao neku vrstu miješanja izvana – gleda kao na opasnost. U zemlji postoje koncentracijski logori i zatvori. Posjedovanje Biblije može biti kažnjeno smrću i do sada je već bilo ovakvih kažnjavanja. Odmah nakon što su komunisti preuzeli vlast, 1950. godine, mnogi katolički biskupi su odvedeni u koncentracione logore. Danas se zapravo može reći da kršćanstvo u Sjevernoj Koreji više ne postoji.

Koliko kršćana još uopće živi u Sjevernoj Koreji?

Država kaže – 4.000 katolika i 11.000 protestanata. No drugi izvori kao primjerice „Crkva u nuždi“ govori o svega 300 katolika koji svoju vjeru prakticiraju. Može se reći da je crkva u potpunosti razbijena.

Odakle dobijate svoje informacije?

Informacije dobivamo djelomično od onih koji su uspjeli pobjeći u Južnu Koreju.

Na koji način konkretno funkcionira potiskivanje kršćana?

U društvu prema njima vlada apsolutno nepovjerenje. Snage državne sigurnosti špijuniraju cijele obitelji. Već za najmanji prekršaj ih se kažnjava najstrožom, pa i smrtnom kaznom i na taj način spriječava nastajanje crkve. Katoličku crkvu se tereti za povezivanje sa Zapadom. Time se na nju nikada ne gleda kao na samostalni pokret već uvijek kao na neko miješanje iz inozemstva.

Imate li Vi ili Vatikan direktne kontakte sa Sjevernom Korejom?

Ja mogu govoriti samo u ime organizacije Missio. Mi nemamo kontakte.

Što očekujete od posjete pape Franje Južnoj Koreji?

Budući da će se papa Franjo susresti s mnogim biskupima iz svih dijelova Azije, iz perspektive moje organizacije očekujem nove impulse u diskusiji oko vjerskih sloboda u cijeloj Aziji. Koliko je meni poznato, više nije u planu njegova posjeta na liniji razdvajanja. Mislim je to dobro.

Zašto?

Zato što mislim da moramo ići malim koracima; korak po korak. Posjet na graničnom dijelu mogao bi biti shvaćen kao provokacija.

Na što bi Papa trebao apelirati?

Papa je vjerski vođa, predstavnik pomirenja. Važan bi bio poziv na pomirenje u katedrali. On će govoriti o sudbini progonjenih kao i o koncentracijskim logorima i to na vrlo jasan način. Trenutno mnogo govorimo o progonima kršćana u Siriji i Iraku. Pri tome zaboravljamo Aziju. A na indexu najvećih progona kršćana na svijetu se na vrhu nalazi upravo Sjeverna Koreja.