Oštro oko nad granicama Europske unije

Europska povjerenica Cecilia Malmström je nedavnu katastrofu i stravičnu pogibiju ilegalnih useljenika pred Lampedusom iskoristila kao argument - za Eurosur. Novi sustav granične kontrole će pomoći da se spase životi, rekla je na sjednici Europskog parlamenta. European Border Surveillance System - kako glasi puni naziv sustava Eurosur - jače će nadzirati granice Europske unije i moći će pravovremeno otkriti brodove u nevolji a onda i uputiti prema njima spasioce.

Ali Eurosur zapravo nema veze s tragedijom pred Lampedusom. Samo je slučaj htio da se u Europskom parlamentu upravo sada našao na dnevnom redu glasovanja. Eurosur se isplaniran još od 2008. i ovog prosinca bi trebao početi s radom. Zato mu je EP sada trebalo dati 'zeleno svjetlo'.

Možda povjerenica Malmström i vjeruje da će ovaj sustav pomoći nesretnicima koji pokušavaju doći do Europe, ali on je planiran i zamišljen isključivo s ciljem da se vanjske granice unije još jače zatvore za ilegane doseljenike.

Ili pomoć ili obrana - ali samo jedno od toga

"Eurosur služi za borbu protiv ilegalnih migracija", tvrdi zastupnica Zelenih u Europskom parlamentu Ska Keller, "a ne nikakvoj pomoći brodolomnicima kako se sada predstavlja."

Europska unija zapravo ima ogroman problem: njezine granice su duge gotovo 15 tisuća kilometara i do sada ih nadziru pogranične službe pojedinih rubnih zemalja. Doduše, njima pomaže europske granične jedinice Frontex, ali lavovski dio posla ostaje pojedinim zemljama. Da stvar bude još kompliciranija, u tim zemljama nije samo jedno ministarstvo zaduženo za nadzor, nego dva, ponekad čak i više njih: ministarstvo unutarnjih poslova, ministarstvo obrane, ponegdje se tu gura i ministarstvo pomorstva i prometa.

Ako se svima njima dodaju i europske institucije, dolazi se do pedesetak različitih službi i institucija čija je zadaća zaustaviti ilegalni ulazak u EU. Eurosur je stvoren da unese reda u tu kakofoniju: on umrežava sve nacionalne službe, stvara jedinstvenu komunikacijsku platformu i uvodi bespilotni letjelice kao standard u nadzoru. U idućih 9 godina je Europski parlament odlučio za to izdvojiti 340 milijuna eura.

Jer, Europska unija računa na pomoć najsuvremenije tehnike: do sada se morsko prostranstvo nadziralo patrolnim brodovima, ali sada će se promatrati iz visina, preko satelita i bespilotnih letjelica. Oni "vide" svaki brod i brodicu koja dolazi prema Europi, bez obzira na vremenske prilike i mrak. Sve informacije slijevaju se u središte Eurosura i ako se otkrije neki brod koji se nije službeno oprostio iz neke luke i za kojeg se ne zna kamo plovi, to se dojavljuje nacionalnim službama ili se prema tom plovilu šalju brodovi Frontexa.

Borba protiv švercera preko leđa nesretnika

I zastupnik bavarskih kršćanskih socijalista u Europskom parlamentu Markus Ferber podsjeća kako ovdje "nije riječ o odbijanju izbjeglica", nego zaustavljanju "banda švercera": "Njima se treba otežati život i to treba biti naša zajednička zadaća." No problem jest što je to za ilegalne useljenike zapravo svejedno: sve to za posljedicu ima da će i njima život postati još teži, između ostalog i zato jer se oni služe "uslugama" tih istih banda švercera.

Kriminalcima je zapravo svejedno prevoze li drogu ili nesretnike koji se nadaju boljem životu u Europi. Ili, točnije rečeno, nije im svejedno: narkotici su im mnogo vredniji, oni se nikad ne transportiraju u olupinama. Za nesretnike ih je baš briga: oni su već skupo platili svoj ilegalni put i sada mogu i poginuti.

Tu onda dolazimo do ključnog pitanja: čak i ako Eurosur otkrije neki brod s izbjeglicama i čak utvrdi da je u nevolji - što će onda učiniti? Za Ferbera je "samo po sebi razumljivo da se - ako se vidi kako je neko plovilo u nevolji - i pošalje pomoć ljudima."

Keksi za utopljenike

Ali sumnja ostaje, ne samo želi li dežurni operater poslati pomoć ljudima u nevolji, nego može li on to uopće utvrditi. Brod je u nevolji ako se njime više ne može upravljati - zbog pokvarenog motora ili kormila. Sve dok se kreće po moru, on nije u nevolji. Je li brod oštećen, hoće li preživjeti sljedeću oluju, imaju li ti nesretnici što za jesti i piti - ništa od toga satelit ne može vidjeti. A pogotovo ne kada je on već potonuo.

Sumnje hrani i događaj koji se zbio prije dvije godine: jedna brodica, pretrpana sa 72 izbjeglice konačno se odlučila na poziv u pomoć. Nisu stigle samo ribarske brodice, nego čak i brod talijanske obalne straže i jedan helikopter NATO-ovih snaga. Nesretnicima su dali kekse i vodu, okrenuli se - i otišli. Dva tjedna kasnije je ista brodica otkrivena pred obalom Libije: od 72 putnika je još njih samo 9 bilo na životu.

"Napišite to onda, crno na bijelo"

Ska Keller i drugi zastupnici stranke Zelenih u Europskom parlamentu su onda izazvali povjerenicu Malstöm i predložili da služba spašavanja na moru i službeno postane dijelom projekta Eurosur. To nije samo politička, nego i tehnička odluka: konačno, postoji razlika je li neko europsko plovilo opremljeno za prihvat ili obranu od ljudi. Isto vrijedi i za komunikacijske sustave i baze iz kojih bi se provodio nadzor - ili spašavanje. "Mi želimo da spašavanje bude cilj Eurosura", izjavljuje Keller.

No većina Europskog parlamenta je - odbila taj prijedlog. Mnogi zastupnici strahuju kako bi zadaća spašavanja mogla biti krivo shvaćena. Tako konzervativni zastupnik Ferber misli kako bi izbjeglice čak mogle računati s tim da će ih "vidjeti" Eurosur i da će im onda Frontex doći u pomoć: "Europski model ne može značiti da će onaj tko uspije stići što bliže Europskoj uniji dobiti pravo boravka u Europskoj uniji i da će se njemu pomoći. Time bismo samo podržali model bandi švercera - a to ne može biti zadaća europske politike."