Oštrije sankcije protiv Bjelorusije?
28. svibnja 2021„Kako izvršiti najveći mogući pritisak na vodstvo Bjelorusije okupljeno oko vlastodršca Aleksandra Lukašenka?" To je pitanje o kojem su intenzivno raspravljali šefovi diplomacija 27 država-članica EU-a u Lisabonu. Ali još uvijek nema odgovora kako bi trebale izgledati pravno obavezujuće sankcije.
Radna tijela u Bruxellesu moraju razraditi obrazloženje koje bi bilo neoborivo pred sudovima, jer svatko protiv koga se uvedu sankcije može protiv te odluke uložiti žalbu pred Europskim sudom u Luksemburgu. Osim toga moguće posljedice kaznenih mjera moraju se pažljivo preispitati.
Glavni smjer je ipak jasan. Sankcije bi trebale pogoditi lukrativnu industriju kalijevih soli, petrokemijske tvrtke i financijski sektor u Bjelorusiji. Bjelorusija je četvrti po veličini proizvođač kalijevih soli, poslije Kanade, Kine i Rusije.
Sankcije se više ne usmjeravaju protiv pojedinaca, već prvi put i protiv čitavih ekonomskih grana. Do sada su političari i visoki državni službenici Bjelorusije koji su odgovorni za uhićenja oporbenjaka i demonstranata dobivali zabranu ulaska u EU ili bi im bila zamrznuta imovina ako su je imali unutar EU-a.
„Ciljane sankcije" koje su uvedene i protiv bjeloruskog predsjednika Lukašenka osobno, ostale su do sada bez efekta. Summit ministara vanjskih poslova EU-a je u ponedjeljak navečer odlučio upotrijebiti teže mjere. Sada se one razrađuju.
Dugoročni sukob?
Njemački ministar vanjskih poslova Heiko Maas rekao je u Lisabonu da će EU promatrati učinak sankcija i hoće li Lukašenko popustiti. „Ako on to ne uradi, onda moramo poći od toga da će ovo biti samo početak velike i duge spirale sankcija."
Maas je dodao je da se, pri razmatranju mjera protiv Bjelorusije više ne radi samo o iznuđenom slijetanju jednog putničkog zrakoplova u Minsku i uhićenju dvoje oporbenjaka koji su bili u zrakoplovu. Radi se i o ljudima koji su uhićeni poslije prosvjeda u Bjelorusiji u posljednjih nekoliko mjeseci.
„Prvi signal koji očekujemo jest puštanje na slobodu oko 400 političkih zatvorenika, koliko ih ima u Bjelorusiji. Sve dok se to ne uradi EU ne može popustiti kada se radi o tome da se uvedu sankcije“, rekao je njemački ministar.
„Ne pogoditi ljude"
Ostali ministri bili su skeptični kada je riječ o očekivanom efektu širih sankcija, jer bi one mogle Bjelorusiju još više gurnuti u naručje Rusije koja je jedan od njezinih najvećih trgovinskih partnera i najbližih saveznika.
Austrijski ministar vanjskih poslova Alexander Schallenberg nije htio isključiti sankcije, ali je ipak dodao: „Moramo kao EU sasvim jasno iscrtati crvene linije, ali moramo paziti da ne pogodimo ljude u Bjelorusiji. To nije naš cilj."
Schallenberg smatra da Lukašenko pojačava „stezanje vrata“ vlastitom stanovništvu. On dodaje da ovakvih zbivanja, kao što je navodna državna otmica zrakoplova, nije bilo čak ni u Hladnom ratu. On smatra da je Europskoj uniji proteklih nekoliko godina uspjelo Bjelorusiju držiati u balansu – „ili Europa ili Rusija". To je, kaže, strateški smisleno.
„Mi naposljetku hoćemo da nam se Bjelorusija približi, a ne da je odgurnemo. Što bi donijelo bjeloruskom stanovništvu povlačenje Europskih firmi iz zemlje, koje bi bile zamijenjene ruskim i turskim firmama, koje ne ispunjavaju standarde", rekao je austrijski ministar.
Čelnica bjeloruske oporbe Svetlana Tihanovskaja, koja živi u izbjeglištvu u Litvi, izrazila je razumijevanje za zatvaranje zračnog prostora Europske unije za bjeloruske avio-kompanije, ali je u isto vrijeme zahtijevala da se otvore kopnene državne granice. „Režimu se ne smije dozvoliti da devet milijuna stanovnika pretvori u zatvorenike u vlastitoj zemlji", rekla je Tihanovskaja.
U potrazi za strategijom za Rusiju
Visoki predstavnik Europske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, potpredsjednik Europske komisije Josep Borrell i okupljeni šefovi diplomacija složni su u ocjeni da je ključ daljnjeg razvoja događaja – u Moskvi. Borrell je rekao da EU doduše nema izravne spoznaje da je ruski predsjednik Vladimir Putin umiješan u „čin zračnog piratstva", ali je jasno da Minsk ne bi djelovao samostalno, bez Moskve.
S obzirom na to da Rusija igra neku ulogu, ne samo u Bjelorusiji, već u svim aktualnim ili „zamrznutim“ konfliktima u istočnom europskom susjedstvu, moralo bi se razgovarati i s Rusijom. Europska unija optužuje Rusiju za okupaciju Krima, za sudjelovanje u građanskom ratu u istočnoj Ukrajini, te za teritorijalne konflikte u Gruziji, Armeniji i Moldaviji.
U Lisabonu je ostalo nejasno koje će se sredstvo pritiska primijeniti na Moskvu. Članice EU-a imaju ipak različite ekonomske interese. Francuska namjerava s ruskim predsjednikom Putinom izgraditi specijalan odnos. Njemački diplomati, zbog sukoba oko spornog rusko-njemačkog projekta Sjeverni tok 2, ukazuju na to da bi se morali razdvojiti politika i ekonomija.
„EU ostaje ispod svojih mogućnosti“
Njemačka kancelarka Angela Merkel je na summitu EU-a u utorak još jednom naglasila da su u energetskom sektoru i kupac i prodavač plina i nafte ovisni jedni o drugima. Ona je ukazala da „imamo razne mogućnosti postupiti prema Rusiji, ali ostajemo ispod mogućnosti, jer se vrlo često javljaju bilateralne akcije pojedinih članica EU-a". Angela Merkel je dodala da ta heterogenost slabi Europsku uniju: „Ako govorimo o suverenitetu Europe, onda nam je potreban i zajednički nastup."
Upravo na takvom jednom nastupu radit će ministri vanjskih poslova EU-a poslije svog neformalnog susreta u Lisabonu. Gabrielius Landsbergis, ministar vanjskih poslova Litve, rekao je u Lisabonu da se boji ruske aneksije Bjelorusije. „To je kao Krim, samo veće“, nagađao je Landsbergis, čija zemlja graniči s Bjelorusijom. On smatra da bi se EU morao pripremiti i za takav scenarij.
Njemački ministar vanjskih poslova očito ne dijeli strahovanje litvanskog kolege. „To se može, a ne mora tako vidjeti", rekao je Heiko Maas.