Otvaranje ili izolacija?
12. lipnja 2009Predizborna kampanja u Islamskoj republici bila je otvorenija i slobodnija nego u protekla tri desetljeća. Po prvi put u povijesti predsjednički kandidati su bez cenzure mogli uživo diskutirati o budućnosti zemlje na televiziji, a po prvi put se i jedna žena aktivno uključila u predizbornu kampanju svog supruga.
Bila je to Zahra Rahnavard, ugledna politologinja, koja je podržala kandidaturu bivšeg iranskog premijera, Mir-Hosseina Mousavija. On je najozbiljniji izazivač aktualnog vlastodršca Mahmuda Ahmadinedžada. Mousavi bi mogao mobilizirati žene i mlade birače, pogotovo u Teheranu i u drugim većim gradovima, a u tom slučaju on bi imao dobre izgleda za pobjedom na izborima.
Kandidati kritiziraju Ahmadinedžada
Osim Ahmadinedžada i Mousavija, za predsjednički položaj u Iranu kandidiraju i konzervativni raniji šef "Revolucionarne garde", Mohsen Rezai, te bivši predsjednik parlamenta Mehdi Karroubi, kojeg se pripisuje taboru reformista.
Koliko god se izazivači razlikovali, svima je zajednička kritika na račun sadašnjeg predsjednika. Oni Ahmadinedžadu predbacuju odgovornost za lošu gospodarsku situaciju i međunarodnu izolaciju Irana, na primjer negiranjem holokausta i prijetnjama upućenima Izraelcima.
Ahmadinedžad odbacuje te kritike: on tvrdi da je Iran suočen s toliko puno izazova da ih je nemoguće riješiti u samo četiri godine predsjedničkog mandata.
Podrška atomskom programu
Zanimljivo je da svi kandidati, baš kao i veći dio birača, podržavaju aktualnu iransku atomsku politiku - opće je mišljenje kako Iran ima pravo na atomske pokuse i da međunarodna zajednica to Iranu ne smije zabraniti.
U predizbornoj kampanji nije bilo riječi o budućoj iranskoj politici prema SAD-u, no iza kulisa se žučno diskutira o ponudi američkog predsjednika Obame o ponovnom pokretanju dijaloga Washingtonu i Teherana. Bez obzira tko pobijedi na izborima, zadnju će riječ i po tom pitanju izreći vrhovni duhovni vođa Irana, ajatolah Ali Khamenei - a on, za razliku od većina Iranaca, nije spreman na normalizaciju odnosa: „Novi američki predsjednik je već u prvom govoru nakon preuzimanja dužnosti uvrijedio Iran i vladu Islamske republike....pitam se samo: zašto?"
Ajatolahova blokada je vjerojatno uvjetovana strahom od moguće amerikanizacije iranskog društva i strah od mogućeg udaljavanja od ideala "islamske revolucije". Taj strah je, čini se, neutemeljen. Koliko god mnogi Iranci čeznutljivo gledaju prema SAD-u, tri desetljeća Islamske republike ostavila su dubok pečat u društvu - a velika većina Iranaca ne želi i nije spremna na korekciju temeljnih društvenih principa.
Autor: Peter Philipp / S. Matić
Odg. ur.: A. Šubić