Otkazi i otpremnine u nekim zemljama Europe

FRANCUSKA

Pokrivenost kolektivnim ugovorima: 98%
Sindikalna pripadnost: 8%
Glavna razina pregovora: sektori i poduzeća

U Francuskoj su se dosad pregovori poslodavaca i posloprimaca odvijali na nacionalnoj, na razini sektora i unutar poduzeća. Na svakoj od tih razina je točno određeno, tko pregovara i pod kojim uvjetima vrijedi tarifni sporazum. Za zaposlene je dosad najvažniji bio dogovor u pojedinim sektorima.

Ova reforma jača razinu gdje se pregovara u pojedinim poduzećima. Poslodavac bi mogao neposredno s posloprimcima pregovarati o detaljima radnog odnosa, poput uvjeta rada ili premija. Ali najvažnija promjena je da u poduzećima s manje od 50 zaposlenih – a većina Francuza je zaposlena u upravo takvim tvrtkama – više ne moraju biti prisutni predstavnici sindikata.

Otkazni rokovi

Do sad je otkazni rok bio između četiri tjedna za zaposlene s manje od dvije godine staža u tvrtki i sedam mjeseci za zaposlene koji su u poduzeću duže od 20 godina. Ovom promjenom poslodavac može lakše davati otkaz iz poslovnih razloga, čak i zaposlenima s trajnim radnim ugovorima. Do sad su poduzeća morala dokazivati da radno mjesto tog zaposlenog šteti poduzeću, na primjer da uzrokuje gubitak u tvrtki.

Otpremnine

Dosad su otpremnine koje su određivali radni sudovi bile vrlo velikodušne i u pravilu dvostruko više nego u Njemačkoj. Ubuduće su određene otpremnine za bezrazložne otkaze: sud može zaposleniku koji je deset godina radio u nekoj tvrtki odrediti otpremninu u visini od najviše 10 mjesečnih plaća, tko odlazi nakon dvije godine, dobiva tri plaće. Nakon 30 godina staža u toj tvrtki je određena maksimalna otpremnina od 20 mjesečnih prihoda. Nasuprot tome, za 25% su povećane minimalne otpremnine koje poduzeće mora platiti u slučaju otkaza iz poslovnog razloga.

ITALIJA

Pokrivenost kolektivnim ugovorima: 80%
Sindikalna pripadnost: 35%
Glavna razina pregovora: sektori

U toj zemlji se tarifni pregovori prije svega vode na razini gospodarskih sektora i djelomice na razini pojedinih poduzeća. Reformom tržišta rada provedenom početkom 2009. više nije potrebno da pojedini sporazum sektorskih sindikata odobri i krovno sindikalno udruženje. To je dovelo do komadanja u sindikalnim redovima i veće važnosti pregovora koji se vode u samim poduzećima.

Otkazni rok

Rokovi za prestanak radnog odnosa su određeni pojedinim, nacionalnim kolektivnim ugovorima. Oni ovise i o radnom mjestu i o kvalifikaciji radnika.

Otpremnine

Kod svakog otkaza, bez obzira na razlog, poslodavac je obvezan dati otpremninu. Njezina visina je otprilike jedna mjesečna plaća po godini staža u poduzeću, usklađeno s inflacijom.

ŠPANJOLSKA

Pokrivenost kolektivnim ugovorima: 70%
Sindikalna pripadnost: 19%
Glavna razina pregovora: sektori, ali novi zakon daje prednost sporazumima unutar poduzeća

Još od 2002. se svake godine (s izuzetkom 2009.) vode na nacionalnoj razini tarifni pregovori po gospodarskim sektorima i njima je obuhvaćen razmjerno velik dio od oko 70% zaposlenih u toj zemlji. Od kako je tu zemlju pogodila financijska kriza 2008., usvojene su dvije važne reforme: 2011. smanjena je zaštita radnog mjesta, a 2013. su uvedena nova pravila u određivanju plaća gdje dogovori u samim poduzećima postaju važniji od sporazuma na nacionalnoj razini.

Otkazni rok

U prve dvije godine zaposlenik može dobiti otkaz bez obrazloženja, tek nakon toga uživa određenu zaštitu. Prije toga su zaposleni bili zaštićeni samo od bezrazložnog otkaza ili otkaza kao posljedice diskriminacije.

Od 2014. zaposlenici koji sudskim putem žele osporiti otkaz koji su dobili, moraju se prije suda obratiti posebnom tijelu za pomirbu koje bi trebalo naći kompromis između strana u sporu.

Otpremnina

U slučaju otkaza iz poslovnih razloga, zaposlenicima je zakonski zajamčena otpremnina. Ona je vrlo skromna: iznosi od 676 pa do najviše 20.280 eura. Povrh toga je eventualno dogovorena i dragovoljna otpremnina koja ovisi o tjednoj plaći, dobu provedenom u poduzeću i životnoj starosti posloprimca.

VELIKA BRITANIJA

Pokrivenost kolektivnim ugovorima: 29%
Sindikalna pripadnost: 26%
Glavna razina pregovora: poduzeća

Još od „rata s rudarima" koje je vodila Margaret Thatcher i sustavne deregulacije tržišta rada, nekoć svemoćni sindikati su u Velikoj Britaniji spali na rub beznačajnosti. Podsjetimo: to je bila i uvelike zasluga samih sindikata koji su vodili nemilosrdnu borbu protiv Thatchericinih prethodnika, laburista Wilsona i Callaghana. Štoviše, većina rudnika u to doba je bila u državnom vlasništvu, ali dok su i u rudnicima i sindikati bili spremni na kompromis, sva je moć bila u rukama predsjednika krovnog sindikalnog udruženja koje je uporno postavljalo zapravo nerealne zahtjeve.

Posljedica tog rata jest da je danas tržište rada u Velikoj Britaniji uvelike „liberalizirano": manje od trećine zaposlenih su obuhvaćeni kolektivnim ugovorima, a i to je prije svega zasluga javnog sektora jer je tamo tako obuhvaćeno gotovo dvije trećine posloprimaca. U privatnom gospodarstvu je na taj način zaštićeno jedva 16,6% zaposlenih. Kao što je nekad sve odlučivao predsjednik sindikata, danas se praktično sve dogovara na razini pojedinih tvrtki.

Otkazni rok

Do dvije godine rada u tvrtki, otkazni rok iznosi ravno – tjedan dana. Do dvanaest godina staža u poduzeću je rok tjedan dana po godini rada, dakle najviše 12 tjedana što je i najveći zakonski određeni otkazni rok.

Otpremnina

S izuzetkom radnih ugovora za pomoćne radove i praksu, u slučaju vremenski ograničenih radnih ugovora posloprimac ima pravo tražiti otpremninu u iznosu od 12 dnevnica po godini rada u poduzeću. Kod trajnih radnih ugovora posloprimac ima pravo tražiti 20 dnevnica po godini staža, ali zakonski poslodavac ne mora dati otpremninu veću od godišnjeg prihoda zaposlenog.

ŠVEDSKA

Pokrivenost kolektivnim ugovorima: 88%
Sindikalna pripadnost: 70%
Glavna razina pregovora: sektori, ali se ostavlja velika sloboda i pregovorima unutar poduzeća

U švedskom „raju za zaposlene" je golema većina posloprimaca zaštićena kolektivnim sporazumima. Specifičnost te zemlje jest da se ti sporazumi najvećim dijelom ne određuju na nacionalnoj, nego na lokalnoj razini jer jedan Stockholm nije isto što i neki manje razvijeni dijelova Švedske. 11% sporazuma je isključivo na lokalnoj razini, oko 90% je kombinacija nacionalne razine i lokalnih okolnosti.

Otkazni rok

Do dvije godine rada otkazni rok je mjesec dana, do četiri godine je dvostruko duži. Rok se postupno produžava sa stažom i nakon 10 godina on iznosi pola godine. Taj rok se može i modificirati tarifnim sporazumima.

Otpremnine

Zaposlenik će primati punu plaću sve do isteka otkaznog roka. Neka posebna otpremnina će biti određena tek ako sud odbije razlog otkaza i odredi otpremninu. Ali u određenim okolnostima i zaposlenik može biti osuđen na plaćanje odštete svom poslodavcu.

NJEMAČKA

Pokrivenost kolektivnim ugovorima: 59%
Sindikalna pripadnost: 18%
Glavna razina pregovora: sektori

U ovoj zemlji se i dalje tarifni pregovori prije svega vode između sektorskih sindikata i odgovarajuće udruge poslodavaca. Ali postoji „trik" koji primjenjuje sve više tvrtki: one jednostavno ne pristupaju udruzi sektora u kojem djeluju tako da imaju više prostora za vlastite pregovore sa svojim zaposlenima.

Otkazni rok

Zakonska zaštita radnog mjesta vrijedi samo za poduzeća s više od 10 zaposlenih i počinje nakon pola godine rada. Nakon toga je rok 4 tjedna za staž kraći od dvije godine, a nakon 20 godina on iznosi maksimalnih 7 mjeseci.

Otpremnina

Ako zaposlenik dobije otkaz zbog poslovnih razloga, on može birati hoće li primiti zakonski zajamčenu otpremninu ili će tužiti poslodavca radnom sudu. Zajamčena otpremnina je pola mjesečne plaće po godini staža u poduzeću, a poslodavac je u takvom otkazu obavezan obrazložiti poslovni razlog te odluke i podsjetiti ga da sada ima tri tjedna vremena uložiti tužbu pred sudom. Nakon toga će to značiti da prihvaća otkaz bez parnice i da će mu biti isplaćena otpremnina.

Ako se posloprimac odluči na tužbu i ako sud odluči da je otkaz uručen bez valjanog razloga, na zahtjev poslodavca može ipak biti prekinut radni odnos i biti određena otpremnina. U pravilu, najveći iznos je 12 mjesečnih prihoda, ali on je i veći ako je posloprimac u višoj životnoj dobi. Nakon navršenih 50 godina života i 15 godina staža, otpremnina zbog otkaza bez valjanog razloga iznosi 15 mjesečnih plaća, nakon 55 godina života i 20 godina rada u tom poduzeću iznosi 18 mjesečnih prihoda.

Izvori: Socijalni kompas Europe, Njemačko ministarstvo za rad, European Trade Union Institute, European Trade Union Confederation (ETUC)