"Osmanski šamar" za Erdogana

List Neue Osnabrücker Zeitung piše: „Ovo je prigušivač za težnju predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana da osvoji apsolutnu vlast. To je dobro. To pokazuje da Erdoganu nije uspjelo dovesti čitavo društvo na svoju političku liniju. Kritička javnost još postoji, ona koja diže glas protiv pretvaranja Turske u islamsko-konzervativnu autokraciju."

„Ujedinjena oporba je pobijedila tamo gdje to boli", konstatira Frankfurter Rundschau i nastavlja: „U metropolama na obali Sredozemnog mora, u glavnom gradu Ankari i, kako stvari stoje, i u Istanbulu. Posebno boli poraz na Bosporu, to je simbolički jedan od najtežih poraza. Na Bosporu je Erdogan počeo svoj politički uspon 1994. Tu sada počinje njegov pad. Gubitak vlasti za AKP u Zapadnoj Turskoj je prijelomni događaj, jer tamošnje metropole otjelovljuju budućnost zemlje. One proizvode dvije trećine bruto-društvenog proizvoda i privlače mlade i sve one koji traže posao. Katastrofalna gospodarska situacija je bila glavni razlog da se Erdoganu uputi ovako jasna poruka."

Leipziger Volkszeitung prenosi da je „u posljednjih pet mjeseci Turska gotovo neprestano bila u predizbornom modusu: tri puta parlamentarni izbori, dva puta lokalni izbori i jedan referendum o ustavu i novom predsjedničkom sustavu". „Tome treba dodati i neuspjeli puč. Stalne kampanje, Erdoganov polarizirajući politički stil i „čišćenja" duboko su podijelili zemlju. Nije samo nanesena šteta unutarnje-političkom konsenzusu. Erdogan je proteklih godina stalno instrumentalizirao vanjsku politiku kako bi mobilizirao svoje pristaše i Turska je zato danas međunarodni izolirana kao što to desetljećima nije bila."

„Poslije ovih izbora Turska će najprije imati malu pauzu da odahne", piše Hannoversche Allgemeine Zeitung: „Sljedeći regularni izbori neće biti prije 2023. godine. Erdogan sada ima četiri godine da malo smanji unutarnjepolitičku polarizaciju i da počne dijalog sa svojim kritičarima. Mogao bi provesti gospodarske strukturne reforme i popraviti vanjske odnose koji su pretrpjeli štetu – a posebno poremećen odnos s EU-om. Lijepo bi bilo kada bi Erdogan iskoristio tu šansu."

„Pljas! Osmanski šamar, koji je Erdogan obećavao svojim protivnicima, sada je dobio on sam", konstatira tabloid Bild: „Ovo je osobni poraz za malog sultana koji je u predizbornoj kampanji huškao ljude protiv Zapada i čak instrumentalizirao za svoje ciljeve užasan teror u Christchurchu. Ništa mu to nije pomoglo. Mnogim biračima se smučilo njegovo ponašanje samodršca, bezobzirna politika, cenzura medija, kaos u organima vlasti poslije njegovih čistki. Je li ovo početak kraja ere Erdogan? Jedno je sigurno: duh demokracije još živi u Turskoj!"

A švicarski dnevnik Neue Zürcher Zeitung poručuje da su „ovi izbori bili test raspoloženja prema Erdoganu – ali ne i mnogo više od toga. Jer, ništa se neće promijeniti u glavnim odnosima moći. Turska je uvijek bila centralistička država, a za vrijeme Erdogana na vlasti je postala supercentralistička. Vlada jednostavno može zatvoriti novčane slavine gradonačelnicima i predsjednicima općina koji joj se ne sviđaju. Tek 2023. se bira novi parlament koji je ionako kastriran otkako se prešlo na predsjednički sustav. Osim toga, Erdogan bi mogao ostvariti svoje prijetnje iz predizborne kampanje i „terorističke" gradonačelnike zamijeniti prinudnim upravnicima  kao što je to već učinio u više kurdskih gradova. U Istanbulu i Ankari nije se usudio da to učini. Ali, oni koji znaju što je sve predsjednik u stanju učiniti kada se bori za vlast, ničemu se ne bi čudili. Oporba se ne bi trebala prerano veseliti."

Priredio: Saša Bojić

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android