Oskar Schindler: spasitelj s dva lica

U Svitavyu se uvijek iznova javlja otpor, kako se kaže, slavljenju jednog "nacista" i "špijuna". Promjeni tog negativnog Schindlerovog imidža sada bi trebala doprinijeti izložba koja se sutra otvara u tom gradu. Naravno, tamo će se moći pogledati i poznati holivudski film "Schindlerova lista" redatelja Stevena Spielberga iz 1994. godine, koji je osvojio čak sedam Oscara i preko kojeg su ime i djelo Oskara Schindlera postali poznati širom svijeta.

Izložbu organizira gradski povjesničar Radoslav Fikejz, koji kaže da se ljude mora upoznati s pravom pričom o njihovom nekadašnjem sugrađaninu. Jer, mada je Schindler neosporno najpoznatiji sin toga grada, mnogima su detalji iz njegovog života još uvijek nepoznati, a neki ih ni ne žele doznati.

Brzi motori, lijepe žene i sukob sa zakonom

Oskar Schindler rođen je 1908. godine kao sin vlasnika tvornice poljoprivrednih strojeva. Tada se ovaj grad još zvao Zwittau, a u to se doba 90 posto stanovnika služilo njemačkim jezikom. To su uglavnom bili sudetski Nijemci: kršćani i židovi. Danas se ovaj grad zove Svitavy, a od progona nakon Drugog svjetskog rata u njemu više nema Nijemaca. Nema ni Schindlerovih, a te se obitelji više nitko ni ne sjeća. No, čak i da je drugačije, te uspomene ne bi bile ugodne. Povjesničar Fikejz priča da je mladi Oskar bio na lošem glasu zbog svoga hohštaplerskog života.

Nakon šestogodišnjeg osnovnog školovanja Schindler je 1920. godine upisao takozvanu realku, koju je četiri godine kasnije morao napustiti zbog krivotvorenja svjedodžbe. Bez obzira na to, njega su u to doba očito ionako više od učenja zanimali brzi motori i lijepe žene. On je i kasnije dolazio u sukob sa zakonom, što je dovelo čak do toga da je otac prekinuo kontakt s njim. Schindler je napustio Zwittau. Nakon neuspjele poduzetničke karijere, postaje agent Hitlerove protušpijunske službe u Čehoslovačkoj, a kasnije i član Hitlerove nacionalsocijalističke stranke NSDAP. Zato se i dan danas u Svitavyu smatra da se u čast jedne takve osobe ne može organizirati izložba.

Drugo lice lokalnog hohštaplera

No, Schindler je imao i svoje drugo lice. On je 1939. godine u Krakovu kupio propalu tvornicu posuđa, koja mu je poslužila kao alibi da ne mora na bojišnicu, ali i kao izvrstan izvor zarade jer je u njoj proizvodio posuđe za njemačku vojsku. Tvornica je rasla, a s njom i broj židovskih prisilnih radnika. Što je rat dalje odmicao, Schindler se iz oportunista pretvarao u zaštitnika "svojih" Židova.

On je održavao kontakte s nacističkim vlastima, potkupljivao, pregovarao, kupovao slobodu za svoje štićenike. Kada je nakon prodora Crvene armije njemačka vojska odlučila raspustiti logor u Krakovu, Schindler je uspio ishoditi premještanje svoje tvornice i to zajedno sa svim radnicima. Uz molbu za premještanje priložio je i legendarnu listu s 1.200 imena Židova, koja je za te ljude značila spas od deportacije u koncentracijski logor i sigurne smrti.

Barem jedan poznati građanin Svitavya

Nakon slave koju je posmrtno stekao filmom "Schindlerova lista", 1994. godine postavljen mu je spomenik točno preko puta njegove rodne kuće. Tome je prethodila dugotrajna svađa, a najviše su se protivili komunisti. Prihvatiti jednog Nijemca kao dio svoje povijesti - to mnogima još uvijek teško pada.

Nova izložba trebala bi pridonijeti promjeni mišljenja, kao i posjet onih ljudi koji Schindleru zahvaljuju što su ostali na životu. A ako ga stanovnici Svitavya ne vole, onda ga barem poštuju jer je postao tako poznat. Jedan stanovnik Svitavya zaključuje: "On je zbog svoje vojne prošlosti kontroverzna osoba. Teško je imati dobro mišljenje o njemu. Ali naš grad nema puno poznatih osoba i zato je dobro da imamo barem njega."