Osjetljivi podaci nisu dobro zaštićeni?
24. lipnja 2021
Dvije diktature u 20. stoljeću, nacistička i komunistička, u Njemačkoj su ojačale svijest o osjetljivosti pitanja čuvanja osobnih podataka. To se osobito pokazuje kad država želi skupljati više informacija. Tjednima su brojni Nijemci raspravljali o tomu koji bi podaci trebali biti obuhvaćeni aplikacijom za sprječavanje širenja koronavirusa. I prihvatljiv je bio samo minimalni kompromis: da podaci budu anonimni i decentralizirano pohranjivani.
Tim više Nijemce ljuti prijedlog zakona koji bi ovoga tjedna trebao biti predložen Bundesratu, vijeću saveznih pokrajina. U njemu stoji da bi podaci stranaca koji žive u Njemačkoj bili pohranjeni na jednom mjestu, pa i takvi podaci koji su u nekim slučajevima vrlo osjetljivi, primjerice o političkoj ili seksualnoj orijentaciji. Stručnjaci upozoravaju da bi to moglo predstavljati opasnost za pogođene osobe.
150.000 osoba bi imalo pristup osjetljivim podacima
Središnji registar stranaca (AZR), koji već postoji, trebao bi biti proširen. Svatko tko nije njemački državljanin i tko u Njemačkoj boravi duže od tri mjeseca uveden je u taj registar. U slučaju izbjeglica uneseni su i dodatni podaci, primjerice otisci prstiju i informacije o zdravstvenom stanju. Po novom zakonu bi uz to u registar trebale biti unesene i aktualne adrese izbjeglica u Njemačkoj, identifikacijski brojevi iz zemalja podrijetla kao i spisi o postupku dodjele azila i sudske presude u vezi s postupkom dodjele azila.
Dosad su te informacije držane na oko 600 različitih mjesta, kod lokalnih ureda za strance. Sad bi te informacije trebale biti prebačene u Središnji registar gdje bi na raspolaganju stajale čitavom nizu državnih ustanova: uredima za zapošljavanje, Saveznoj policiji, Saveznom uredu za borbu protiv kriminala i uredima za mladež. Oko 150.000 osoba bi imalo pristup tim informacijama, one bi uz malo truda mogle dobiti uvid u najintimnije pojedinosti nečijeg života.
Thilo Weichert iz Njemačke udruge za zaštitu podataka kaže da načelno nije krivo poboljšati digitalizaciju i podataka o strancima. Postupci dodjele azila se često otežu ako ljudi presele, spisi se poštom šalju od ustanove do ustanove, ponekad se i izgube.
Jedan tražitelj azila iz Iraka je izjavio za Deutsche Welle da su tako njegovi vrlo osjetljivi dokumenti koje je poslala Savezna ustanova za migraciju i izbjeglice (BAMF) završili u poštanskom sandučiću osobe koja je nakon njega uselila u jedan stan. I dvostruko uvođenje osoba u državnim ustanovama može za tražitelje azila imati katastrofalne posljedice. To bi spriječila centralizirana datoteka, kaže on.
Opasnost da podaci dođu u ruke država progoniteljica
Ipak, brojni stručnjaci iz dobrotvornih organizacija, LGBTQ-udruga, stručnjaci za zaštitu podataka, pa i neki državni službenici smatraju da novi zakon nije uravnotežen i da ima grešaka. Rijetko su stručnjaci bili tako složni. Kažu da se kod prijedloga zakona vodilo računa o učinkovitosti vlasti, ali ne o pravima pogođenih. Oni nemaju mogućnost doznati što se događa s njihovim podacima i tko ima pristup njima, kažu stručnjaci.
„Ja polazim od toga da tajne službe država progoniteljica svoje suradnike imaju i među zaposlenicima njemačkih ustanova“, kaže Weichert u izjavi za DW. Središnjim registrom stranaca (AZR) njima se „podaci ljudi koji su progonjeni serviraju na srebrnom pladnju“, kaže on. Jer, gotovo da nema kontrole tko se služi tim podacima.
Šokiran da se „takvo nešto moglo dogoditi u Njemačkoj“
To pokazuju i iskustva Amina L. (puno ime poznato redakciji DW-a). On je kao tražitlej azila došao u Njemačku. Navodno je u svojoj domovini bio na popisu za likvidaciju. Učio je njemački, brzo napredovao i počeo izobrazbu za njegovatelja. Time je imao dobre izglede za stjecanje prava boravka u Njemačkoj. Zato je u jednoj Facebook-grupi informirao druge o mogućnošću da se legalno dođe u Njemačku zahvaljujući zakonu o useljavanju stručnog osoblja. Kratko nakon toga je preko Facebooka dobio poruku da ne stvara izbjeglicama lažne nade. Kao dokaz da je državni službenik pošiljatelj poruke mu je poslao sljedećeg dana njegov izvadak iz Središnjeg registra stranaca. Tu su bili vidljivi podaci Amina L. uključujući i njegovu aktualnu adresu.
Amin L. se uplašio, strahovao je da i država koja ga progoni ima pristup tim informacijama. „Bio sam šokiran“, kaže za DW, „da se tako nešto moglo dogoditi u Njemačkoj. Nisam se više osjećao sigurnim, napustio sam stan i razmišljao o napuštanju Njemačke.“ Podnio je kaznenu prijavu protiv pošiljatelja poruke, ali je državno odvjetništvo samo kratko vrijeme vodilo istragu i obustavilo postupak.
Novinari ARD-a su otkrili da pošiljatelj poruke nije bio suradnika tajne službe nego ureda za zapošljavanje. Da je zaposlenik bilo koje ustanove mogao imati pristup osjetljivim informacijama moglo bi značiti da Središnji registar stranaca nije dovoljno zaštićen od zloporabe.
Kritika prijedloga zakona
Prijedlog zakona vladajuće koalicije nailazi na otpor i među političarima. Luise Amtsberg, povjerenica Zelenih za izbjeglice, kaže u izjavi za DW: „Mi smo odgovorni za ljude koji su u Njemačkoj potražili utočište. Sad ih izlažemo opasnosti.“ Osim toga ona smatra da se tu radi o snažnom zadiranju u pravo stranaca da sami odlučuju o svojim podacima, za što nema opravdanja.
I dopredsjednik Radne skupine za migraciju u SPD-u Hussien Khedr kaže da je zakon koji podržava i njegova stranka diskriminirajući. „Zašto postoji Središnji registar stranaca? Postoji li Središnji registar Nijemaca?“
Unatoč brojnim kritikama vladajuća koalicija CDU-a, CSU-a i SPD-a želi progurati ovaj zakon i u Bundesratu prije završetka ovog legislativnog razdoblja. U svibnju ga je prihvatio Bundestag zahvaljujući i glasovima SPD-a, čiji neki članovi se zakonu protive.
U Bundesratu su zastupljeni i Zeleni i Ljevica koji sudjeluju u vlasti u 11 od 16 saveznih pokrajina. U Bundestagu su obje te oporbene strane glasovale protiv prijedloga zakona. Kritičari kao Luise Amtsberg iz Zelenih računaju da će zakon možda još jednom biti prerađen, ali da će na kraju biti prihvaćen i u Bundesratu, vijeću saveznih pokrajina.