Osamdeseti rođendan najskupljeg umjetnika na svijetu

Gerhard Richter rođen je 9. veljače 1932. godine u Dresdenu, kao sin jednog uvjerenog nacista. Odrastao je u DDR-u odakle je kasnije pobjegao na Zapad gdje je u sedamdesetim godinama doživio terorističke napade njemačke organizacije Frakcije Crvene Armije. U jutro 11. rujna 2001. godine nalazio se u zrakoplovu na putu u New York.

Sve ove događaje Richter je, kao i većina umjetnika, uvijek razrađivao u svojim radovima. Jedina je razlika što je on to uvijek činio u – tišini. Popularnost i gotovo planetarni uspjeh koji je postigao, uvijek je ocjenjivao „jednostavno pretjeranim“. Tišina i mir su, kako kažu oni koji ga dobro poznaju, uvijek bili i ostali prioritet u njegovom životu. Čak i cijene koje njegovi radovi na tržištu umjetnina postižu po njegovom mišljenju su pretjerane. Primjerice, kada je prošle godine njegovo platno „Svijeća“ prodano za 12 milijuna eura, Richter je izjavio kako je „ta cijena u potpunosti apsurdna“.

Fotografije kao predložak

Kada je 1961. godine iz Dresdena stigao u Düsseldorf upisao je Umjetničku akademiju, smjer slikarstva. Ovdje je vrlo brzo pronašao svoj stil – iz nužde i jer mu navodno ništa drugo nije ni preostalo. Budući da nakon što je vidio nacističku umjetnost kao i plakativna propagandistička platna državnih umjetnika ondašnjeg DDR-a, više gotovo da i nije bio u stanju „vjerovati u slikarstvo“. Iz tog razloga Richter se odlučio koristiti fotografijama – u početku onim crno bijelim iz dnevnih novina, no kasnije i fotografijama u boji. Postavlja ih pored platna na kojem je u tom trenutku radio i jednostavno ih preslikavao. Kasnije koristi sve više boja, a slike koje nastaju odaju tek u obrisima da je riječ zapravo o nekom već fotografiranom motivu.

Tako je nastala i „Ema“ (1966.), platno koje mu je donijelo čvrsto mjesto na njemačkoj ali i svjetskoj likovnoj sceni i koje je i danas jedno od njegovih najpoznatijih djela. On ovdje po prvi put koristi fotografiju dobivenu Polaroid-kamerom. Iako je riječ zapravo o aktu, u ovom slučaju fotografiji Richterove supruge koja naga silazi stepenicama njihove kuće, na ovom platnu nema ničega pornografskog, banalnog pa čak niti prepoznatljivog. Snimku je umjetnik preslikao na platno, a nakon što ih je nanio, ponovno je velikim dijelom odstranio boje. Tako su ostali samo obrisi, nejasne linije čime se zapravo ovaj ženski akt pretvorio u jedan sasvim anonimni motiv.

Sive slike pripadnike RAF-a

U gotovo pet desetljeća koja su slijedila Gerhard Richter je napravio nebrojeno mnogo fotografija. Neke je preslikao na platna, neke je izlagao na izložbama ili ih kombinirao s drugim tehnikama. Do danas je prema nekim procjenama, izradio više od 1.000 različitih radova od kojih su neki, poput primjerice „18.listopad 1977.“ podigli popriličnu prašinu. Riječ je o ciklusu od 15 slika kojim dominiraju isključivo različiti tonovi sive boje a prikazuju pripadnike Frakcije Crvene Armije (RAF) koji su na taj dan izvršili kolektivno samoubojstvo u njemačkim zatvorskim ćelijama. U Njemačkoj u ono vrijeme, ali ni kasnije, nije bilo mnogo onih koji su bili u stanju razumjeti njegov interes za ovu terorističku grupu. No Muzej moderne umjetnosti u New Yorku prepoznao je kvalitetu i 1995. godine otkupio ovu seriju za ondašnjih 3 milijuna maraka.

"... ljepota koju je teško podnijeti ..."

Richterovi radovi do danas nisu samo izraz njegovog subjektivnog osjećanja već i izraz dvojbe i pitanja kojim će se ovaj umjetnik baviti vjerojatno sve do svoga kraja: Što je to uopće umjetnost, što se njome zapravo može izraziti? On pri tome primjenjuje najrazličitije tehnike i stilove, a jedan od najpoznatijih radova iz posljednjih godina svakako je prozor na južnom dijelu katedrale u Kölnu. Na oko 113 kvadratnih metara prozornog prostora Richter je koristio više od 11.500 sitnih kvadratnih stakalca u različitim bojama; od tzv. kraljevske plave preko narančaste pa sve do ljubičaste. „Ona u sunčanim danima, u unutrašnjost katedrale bacaju svjetlo čije djelovanje je toliko lijepo da se gotovo ne može podnijeti“, rekla je primjerice Barbara Schock-Werner, povjesničarka umjetnosti, odgovorna za restauraciju i obnovu katedrale u Kölnu.

Upravo od nje bi na adresu Gerharda Richtera trebao stići i jedan vrlo originalan i vrijedan rođendanski poklon. „Znamo da je umjetnik izrazio želju kako ne želi nikakve darove, no odlučili smo ipak da se nećemo toga držati. Poklonit ćemo mu jedan kamen iz katedrale za njegov vrt. Kamen je doista poseban: njegova površina ujedinjuje cijelu prošlost naše katedrale“, rekla je Schock-Winter.

Autor: Sabine Oelze / Željka Telišman

Odg.urednik: Anto Janković