Thomas Quasthoff

Thomas Quasthoff je publiku očaravao svojim toplim, voluminoznim glasom punim boje, baš kao i svojim intenzivnim i energičnim interpretacijama. Sad ovaj 52-godišnjak okončava svoju tridesetgodišnju karijeru i nikad više neće nastupati kao pjevač. U priopćenju za tisak on je poručio: "Odlučio sam da se nakon skoro 40 godina povučem iz koncertnog života, jer mi moje zdravlje više ne dopušta da si mogu postavljati zahtijeve koje sam oduvijek postavljao sebi i umjetnosti".

Nakon ovakvog kratkog priopćenja, prostora za špekulacije ima i previše. Leže li zdravstveni razlozi u laringitisu koji ga je mučio prošle godine? Ili ga je na ovakvu odluku prisilio njegov invaliditet? Quasthoff je žrtva lijeka Contergana, koji je krajem pedestih i početkom šezdesetih kao sredstvo za spavanje prepisivan trudnicama, ali koji je kod nerođene djece prouzročio teške deformacije. Zapravo i nije toliko čudno što se ovaj pjevač sad povlači - obzirom na to da je njegovo oslabljeno tijelo bilo podrvrgnuto stalnom pritisku i životu razapetom između koncernih pozornica, tonskih studija, hotela i zračnih luka.

Zahvale poklonicima i kolegama

Kritičar Wolfram Post u spekulacijama ide još i dalje. On se pita nije li Thomas Quasthoff podlegao pritiscima kulta zvijezda koji se njeguje u krugovima klasične glazbene industrije. Naznake za to pjevač je sam dao u jednom intervjuu u kojem se žalio da je ovaj dio glazbene industrije postao previše površan. "Čovjek ima osjećaj da osim Davida Garetta nikog drugog nema", rekao je jednom prilikom.

Bio je to izraz nezadovoljstva koji doduše u njegovom obrazloženju zbog čega se povlači više ne igra nikavu ulogu. Naprotiv. "Ja svom zanimanju imam puno za zahvaliti i odlazim bez osjećaja gorčine. Zahvaljujem se svim kolegama i kolegicama glazbenicima s kojima sam smio zajedno nastupati na pozornici, svim organizatorima i svojoj publici na njenoj vjernosti".

Borac

Sa svojim invaliditetom Thomas Quasthoff se nosio ofenzivno. Visok je tek 1,35 m, njegove ruke i noge su prekratke i deformirane. "Mnogi misle da invalid mora patiti, biti tužan i očajan. Ali ja to uopće nisam", kaže on. "Očajanje sam ostavio iza sebe, ja sam pozitivna osoba. Naučio sam se smijati samome sebi", rekao je on.

A uspio je i provesti što je naumio. Kao mladić Thomas zbog svog invaliditeta prvo nije smio studirati glazbu. No to je samo potaknulo njegovu borbenost. Možda ima tjelesnih nedostataka, rekao je, ali moj glas je normalan! I uistinu, uskoro se dokazao kao jedinstven pjevač.

I tako je ovaj bariton od 1980. postao čuven i slavljen interpretator klasičnih pjesama. Njegova snimka Schubertovog "Zimskog putovanja" smatra se legendarnom. Među njegova brojna priznanja ubrajaju se i više njemačkih diskokrafskih nagrada Echo te tri Grammyja. Predsjednik Kraljevskog filharmonijskog društva (Royal Philharmonic Society) u Londonu Graham Sheffield je prilikom dodjele "Zlatne medalje" 2011. ovako pohvalio pjevača: "Thomas Quasthoff posjeduje jedan od najinteligentnijih i najviše očaravaljućih glasova klasične glazbe".

Ljubav prema jazzu

No Thomas Quasthoff nije postao poznat samo kao klasični izvođač. Zadnjih je godina publiku svako malo iznenađivao izletima u jazz - glazbeni pravac kojeg voli još od najranije mladosti. "Počelo je još prije mature", priča on. "Mi smo naravno i u mom razredu imali ljude koji su rado svirali jazz ili blues, pa se glazba svirala u svakoj prilici, na svakoj školskoj priredbi. I to se zadržalo do danas".

Mnogi njegovi kolege ne mogu ni sanajati da bi mogli izvoditi pjesme izvan svog klasičnog obrazovanja, ali on sam na svoja zadnja dva jazz albuma uopće ne zvuči kao klasični pjevač koji pokušava malo nešto drugo pjevati. Naprotiv: Thomas Quasthoff živi jazz, njegova ljubav prema ovoj glazbi osjeća se u svakom tonu. "Jednostavno fraziram na 'jazzie' način i ne koristim 'vibrato'", objašnjava on. "I ne pjevam onim punim glasom, nego sam dosta rano naučio koristiti mikrofon kao pomoć. Ponekad mu se mogu potpuno približiti i gotovo šaptati".

Ovakva mu je tehnika pomogla da postigne poseban zvuk kojeg on kao klasični glazbenik bez mikrofona uopće ne bi mogao proizvesti. "Kad bih tako tiho pjevao, nitko me u velikoj sali ne bi čuo". A kad Quasthoff izvodi pjesmu "Short People" (Mali ljudi) Randyja Newmana, tada publika ovu stvar doživi u sasvim drugom svjetlu."S visinom od 1,35 m ja stvarno smijem pjevati pjesmu "Short people". To naravno sadrži djelić samoironije. Ja svoj invaliditet doživljavam kao činjenicu i mogu se tomu i smijati", priča pjevač.

Nema opraštanja od pjesme

Čak i ako Thomas Quasthoff nikad više ne bude nastupao kao pjevač - on će se i dalje angažirati za svoju ljubav prema pjesmi. Želi se intenzivno baviti podmlatkom, nastaviti i dalje predavati na berlinskoj Visokoj glazbenoj školi "Hanns Eisler" te svoje znanje prenositi na međunarodnim majstorskim tečajevima. Zbog toga je 2009. i ustanovio međunarodno natjecanje u pjevanju "Das Lied", kako bi se mogli otkrivati novi glasovi i poticati novi talenti.

Autorica: Marita Berg/ S. Kobešćak

Odg.ured: Željka Telišman