Opet o cestarinama u Njemačkoj

Pokrajina Bavarska je na samom jugu Njemačke i svatko, tko putuje prema jugu, gotovo da mora kroz tu saveznu pokrajinu. Ali tamo nisu samo autoceste u sve lošijem stanju: u čitavoj Njemačkoj ceste vape za poštenim popravkom, mostovi i vijadukti su u derutnom stanju, a ako se i počne nešto popravljati, popravak traje mjesecima i godinama dok su vozači osuđeni na stajanje u zastoju.

Prema mišljenju bavarskih kršćanskih demokrata CSU i njenog čelnika Horsta Seehofera, novac za popravak cesta bi trebao doći od cestarina za automobile. Doduše, ta stranka ne želi ljutiti njemačke vozače, pa tako traži cestarinu samo za strance: konačno, njemački vozači moraju plaćati cestarinu u sve više zemalja Europe.

Zašto u Njemačkoj nema cestarine?

Doista, gotovo da više nema zemlje Europske unije u kojoj je vožnja autocestom još uvijek besplatna. Doduše, postoji dva načina naplate: vinjeta, dakle paušalna nadoknada za korištenje cesta u određenom razdoblju ili naplata vožnje po određenim dionicama gdje visina cestarine ovisi o dužini ceste.

Vinjeta se koristi u zemljama poput Slovenije ili Austrije, dok Hrvatska, Italija ili Francuska naplaćuju onoliko koliko se i vozilo po autocesti.

No za razliku od Njemačke, u svim tim drugim zemljama su mnoge autoceste izgrađene novcem privatnih investitora. Oni onda cestarinama pokrivaju svoje troškove i obavezni su iz tog novca popravljati nastala oštećenja. U Njemačkoj doduše postoji nekoliko usamljenih dionica koje su izgrađene privatnim novcem, ali velikom većinom je to državni novac.

To nije novac koji se uzima negdje drugdje: svaki vlasnik automobila plaća porez na vozilo - ovisno o zapremini i ekološkoj podnošljivosti, i država je od tog novca onda obavezna održavati sve prometnice, od cesta i autocesta do željezničkih tračnica i osigurati plovnost rijeka i kanala. I tu je glavni prigovor kritičara cestarina u Njemačkoj: jer taj novac se jedva koristi za ono zašto je zapravo ubran.

Zašto se novac za ceste troši negdje drugdje?

"Njemački vozači automobila svake godine plaćaju u državnu blagajnu 53 milijarde eura, što porezom na naftne derivate, što porezom na vozila i porezom na dodanu vrijednost plaćenom u prometnom sektoru. Ali samo 19 milijardi odlaze u gradnje cesta i održavanje cestovnih prometnica", žali se Otto Saalman iz njemačkog automobilskog kluba ADAC. Utoliko je jasno, kaže on, kako "ne nedostaje novac, nego politička volja da se taj novac pravedno raspodjeli."

I političar stranke Zelenih, Anton Hofreiter koji je i predsjednik parlamentarnog povjerenstva za promet, slaže se s tom procjenom i dodaje kako se čak i od novca kojeg država i općine troše u prometnica, onda još i "rasipaju upravo gigantske svote".

On povrh toga smatra kako bi uvođenje cestarina za automobile u Njemačkoj bilo i nepravedno: "Jedini model koji bi se tehnički mogao brzo provesti bi bilo uvođenje vinjeta. Taj model smatram iz ekološkog očišta lošim i povrh toga, socijalno nepravednim." Jer sa vinjetom isti iznos plaćaju i oni koji su stalno na autocesti i koji tek rijetko uopće sjedaju u automobil. Povrh toga, cijena vinjete je ista i za velike limuzine i mala, štedljiva vozila.

Kako je moguće "samo za strance"?

U Njemačkoj doduše postoji sustav koji je "pravedniji", ali on se odnosi samo na kamione. Cestarine za teretna vozila je uvedena 2005. godine i nakon početnih poteškoća, u državnu blagajnu je do sad donijela oko 30 milijardi eura. Koliko bi onda donijela i cestarina za osobna vozila?

Prema procjeni u čijoj izradi je sudjelovalo i poduzeće za naplatu cestarina Ages - i proporcionalno onome što plaćaju kamioni, to bi bilo oko 4 milijarde eura godišnje. Ako bi se cestarina odnosila samo na vozila sa ne-njemačkim registarskim oznakama, to bi bilo još samo oko 700 milijuna eura.

Autoklub ADAC je u svojoj procjeni došao do još manjeg iznosa: tek 225 milijuna eura. Utoliko Saalman dolazi do zaključka: "Kako izgleda, sve bi to skupa više koštalo, nego što bi donijelo prihoda." Povrh toga, postoje ozbiljne dvojbe da je uopće moguće naplaćivati cestarinu "samo strancima". Po mišljenju političara stranke Zelenih Hofreitera, to se protivi ne samo propisima Europske unije, nego čak i njemačkim zakonima.

A ceste - propadaju...

Stručnjak za promet na sveučilištu Duisburg-Essen Michael Schreckenberg se slaže sa svim tim procjenama, ali obzirom na goleme razmjere oštećenja na njemačkim cestama, zapravo on ne zna da li uopće postoji alternativa nekakvoj cestarini. Naime, najmanje u proteklih desetak, dvadesetak godina se "prespavalo" i sad su potrebne ogromne svote za popravak, osobito mostova: "Gotovo polovicu mostova u Njemačkoj je potrebno sanirati, 20% od mreže autocesta i 40% brzih međugradskih cesta. To se neće moći financirati bez cestarina", smatra profesor.