Opasan zrak Madrida

Zagađenost zraka zapravo ne spada među deset najopasnijih uzročnika bolesti. U Europi su daleko opasniji uzročnici pušenje, nedostatak kretanja ili nezdrava hrana. Ali problem jest što se ne može točno utvrditi, koja bolest zapravo pravi uzrok ima u zagađenosti zraka - kojeg udišemo svaki dan i od kojeg ne možemo pobjeći.

U Madridu tamošnji stanovnici dobro znaju što znači kad se, u lošim danima, nad grad spusti smećkasta "boina". To u prijevodu znači kapa koja se stvara od smoga i prljavog zraka.

Nema gotovo uopće sumnje, tko je glavni uzročnik zagađenja: za tri četvrtine tog smoga su zaslužna motorna vozila koja voze ulicama grada. Automobili su danas mnogo čišći nego što su bili nekad - ali u Madridu još nikad nije bilo niti toliko vozila.

"Ljudi možda neće padati mrtvi po cesti..."

Naravno, postoje smjernice Europske unije i nadležnih tijela o dozvoljenoj količini smoga i fine prašine. Ali je realnost da se te granice premašuju - i po nekoliko puta. Madrieleños- stanovnici Madrida dobro znaju kako je njihov zrak loš, ali ne znaju, kako riješiti taj problem.

"Trebali bismo smanjiti promet u gradu i proizvoditi automobile koji se kreću na drugu vrstu goriva", misli jedna stanovnica. Pored nje, u središtu grada, jedan stanovnik pak misli kako bi se "trebalo više voziti biciklima i više se poticati korištenje javnog prijevoza". On ide i dalje i, kao u Londonu, predlaže: "Mislim da bi i mi trebali uvesti plaćanje za automobile koje ulaze u određeno područje."

Prema nalazima Julia Diaza, istraživača u zdravstvenom institutu Carlos III. u Madridu, čak i maleno povećanje zagađenosti zraka može uzrokovati povećanje broja osoba koji moraju u bolnicu zbog problema s dišnim organima i krvožilnim sustavom. "Ljudi se možda neće rušiti mrtvi po cesti zbog zagađenosti zraka, ali to može biti posljednja karika u lancu uzroka bolesti", smatra ovaj zdravstveni stručnjak.

Teška potraga za vezom zagađenja i bolesti

Jer, teško je i gotovo nemoguće povezati neku bolest ili čak smrt, samo sa zagađenjem. Zato u tom institutu pokušavaju analizirati različite vrste zagađivanja i pokušavaju te podatke povezati sa zdravljem građana.

Tako i Begoña Artiñano iz madridskog Centra za energetiku, okoliš i tehnološki razvoj priznaje da su tek s vremenom otkrili neke pravilnosti: "Prije smo pratili ukupnu količinu prašine u zraku, ali onda smo utvrdili kako je utjecaj te prašine na zdravlje tijesno povezan s veličinom čestica."

Od tada se bilježe količine dvije vrste prašine, "normalne" i fine prašine. Osim toga prate količinu sumpornog dioksida, dušikovog dioksida i ozona. Pored toga, mjere stalne organske zagađivače i čestice teških metala. Tek takvim, diferenciranim mjerenjima su mogli uočiti pravilnosti između određenih bolesti i pojedinog zagađivanja.

"U načelu, najviše su ugrožene skupine ljudi s dišnim problemima poput astme. Ali smo u međuvremenu utvrdili i druge pojave, na primjer da među velikim česticama prašine ima elemenata koji mogu uzrokovati rak. Ima i zagađivača koji uzrokuju manju težinu novorođenih beba."

Prema najnovijim istraživanjima stručnjaka instituta Carlos III. utvrdilo se i kako su smetlišta i spalionice smeća mnogo opasnije nego što se pretpostavljalo. Na čak pet kilometara u radijusu od takvog postrojenja postoji oko 6% veća šansa da se umre od određenih tipova raka, nego kod populacije koja žive na nekim čišćim mjestima.

Glavni razlog su kancerogeni elementi poput arsena i kroma i koji nalaze put u okoliš. Uopće, i Svjetska zdravstvena organizacija smatra kako zagađenost zraka skraćuje život za oko 8,6 mjeseci, osobito kad je riječ o bolestima krvožilnog sustava i bolestima dišnog sustava.

Prijevara Madrida

"Mnogi gradovi u Europi su se odlučili na razne mjere protiv zagađivanja, poput zona u kojoj je zabranjeno zagađivanje, plaćanja za vožnju u gradskim središtima i puštanje samo određenih tipova vozila. Može pomoći i poticanje vožnje bicikla", smatra Artiñano.

I glavni grad Španjolske potiče smanjivanje zagađivanja, pa je tako i uspio smanjiti emisiju sumpornog dioksida poticanjem grijanja na zemni plin umjesto na ugljen. Ali znanstvenici se ljute na gradske oce jer im se čini da, umjesto da rješavaju problem zagađivanja - radije posežu za prijevarom!

Naime, 2010. su nadležne službe Madrida odlučile premjestiti određeni broj mjernih stanica za kontrolu zraka i umjesto da budu na velikim prometnicama, te stanice su odjednom postavljene u mnogo mirnije dijelove grada, pa čak i u - parkove! Naravno da je tako Madrid, gotovo preko noći, postao mnogo čišći grad - ali znanstvenici sad imaju problem što uopće niti ne mogu uspoređivati "stare" i "nove" podatke.

Ali čak i na tim novim, čišćim mjestima u Madridu se gotovo neprestano krši razina količine dušikovog oksida koju je odredila Europska komisija. Zato nije bilo druge nego da se i u Madridu potiče korištenje javnog prijevoza, električnih automobila i bicikla - ali tu postoji još jedan problem: sami Madrieleños.

Tako je i na Puerta del Sol, praktično samo srce Madrida, blještavom crvenom bojom označena staza rezervirana za bicikliste. Ali ona uglavnom stoji prazna, dok se pored nje guraju automobili u vječitoj gužvi.

Zato je i stanovnicima jasno da se postavljanjem traka još nije riješio problem: "Tu se ništa nije riješilo", priznaje jedna stanovnica Madrida. "Jednostavno, ima previše automobila u Madridu."