"Oluja" – izraz vjere u Haški tribunal

Međunarodni filmski festival u Berlinu (5.-15.2.) ove godine protječe uz relativno skromnu zastupljenost ostvarenja i autora sa zapadnog Balkana. Nekoliko uglavnom kratkometražnih uradaka iz Hrvatske te naročito Bosne i Hercegovine naći će se u popratnim programima smotre. No, više svjetskih koprodukcija na različite načine neposredno tematizira suvremene odraze nacionalističkih sukoba i krvavih ratova na prostoru bivše Jugoslavije devedesetih godina prošloga stoljeća. Osobito dojmljiv je igrani film "Oluja" mladoga njemačkog redatelja Hans-Christiana Schmida – politički triler o radu Haškog tribunala za ratne zločine te jedan od kandidata za "Zlatnog medvjeda".

Ključni svjedok ne govori istinu

Hannah Maynard je tužiteljica Haškog suda u procesu protiv Gorana Đurića, jednog od zapovjednika nekadašnje Jugoslavenske narodne armije. Smatra ga se odgovornim za deportaciju, silovanja i smrt muslimanskih civilistkinja u Kasmaju, gradiću u današnjoj Republici Srpskoj. Iskaz Alena Hajdarevića trebao bi dokazati krivnju optuženog. No, odvjetnik generala Đurića ima potvrdu da ključni svjedok ne govori istinu. Izaslanstvo suda stoga odlazi u Bosnu kako bi obavilo uviđaj na terenu. Nakon što se utvrdi da je lagao, Alen počini samoubojstvo. Težak udarac za tužiteljicu, no Hannah ne odustaje. U nadi da će doći do novih spoznaja putuje na sahranu svjedoka u Sarajevo. Tamo upoznaje Alenovu sestru Miru.

Protivnici i u vlastitim redovima

Hannah ubrzo shvaća da mlada žena o optuženom Đuriću zna mnogo više, nego što je voljna priznati. Mira se boji suočavanja s prošlošću i svoju obitelj, s kojom je u Njemačkoj zasnovala novu egzistenciju i koja o tragičnoj sudbini supruge i majke ništa ne zna, ne želi izložiti opasnosti. Ipak popušta nagovoru tužiteljstva, daje vjerodostojan iskaz o Đurićevim zločinima i pristaje na svjedočenje pred haškim tribunalom. No, uoči odlučujućeg ročišta branitelj pravnim trikovima nastoji omesti Mirino saslušanje – i neočekivano nailazi na potporu sudskog vijeća. Hannah shvaća da njezini protivnici ne sjede samo na optuženičkoj klupi nego i u vlastitim redovima baš kao i u međunarodnoj politici.

"Vrlo dobar i uzoran politički film"

"To je nevjerojatno izravno ispričan triler o tribunalu, ponašanju suda i pred sudom, pravdi, politici i njihovom međusobnom ispreplitanju, vrlo dobar i uzoran politički film", smatra direktor Berlinala Dieter Kosslick. Scenarij za gotovo dvosatnu njemačko-dansko-nizozemsku koprodukciju su nakon brojnih razgovora s haškim tužiteljima napisali Bernd Lange i redatelj Hans-Christian Schmid. U glavnim ulogama su vrlo upečatljiva Novozelanđanka Kerry Fox kao Hannah i rođena Rumunjka Anamaria Marinca kao Mira. Uvjerljivost filmu podaruju brojni glumci s prostora bivše Jugoslavije, među ostalima Krešimir Mikić kao Alen, Tarik Filipović u ulozi branitelja i Leon Lučev kao izaslanik Republike Srpske.

Brojne poveznice s "Grbavicom"

"U sjećanju su mi tri dana u Beogradu, Zagrebu i Sarajevu, gdje smo susreli šezdesetak glumaca. Leona sam poznavao iz 'Grbavice'. Mislim da je vrlo dobar i drago mi je da je igrao u mom filmu", poručuje režiser Schmid. Općenito do izražaja dolaze poveznice s "Grbavicom", filmom kojim je bosanskohercegovačka redateljica Jasmila Žbanić prije tri godine pobijedila na Berlinalu: "Kontakt s Jasmilom Žbanić i njezinim suprugom Damirom Ibrahimovićem mi je bio veoma važan. Upoznali smo se lani na Berlinalu kada je bilo jasno da ćemo snimati u Sarajevu. Raduje me da smo ih pridobili kao izvršne producente na licu mjesta."

U svjetska kina tek krajem godine

"Oluja" je, kako primjećuje direktor Berlinala Kosslick, uza sve žanrovske odlike i umjetničku kvalitetu, u prvome redu politički angažiran film: "Mnogi ne znaju da mandat Haškog tribunala istječe već ove godine, premda brojni slučajevi i problemi još uvijek nisu riješeni. To se vrlo dobro može vidjeti u filmu." U međunarodnu distribuciju "Oluja" će biti puštena tek krajem godine – možda i svjesno upravo u trenutku kada će, nakon desetogodišnjeg rada, postati akutno pitanje zatvaranja Međunarodnog kaznenog suda za ratne zločine počinjene na prostoru bivše Jugoslavije u Den Haagu.

Kritika plana o zatvaranju tribunala

Redatelj Schmid napominje: "Svi sudionici suđenja se slažu da nitko ne želi procese privoditi kraju pod vremenskim pritiskom. Niz slučajeva je još otvoren i stoga se nadam da tribunal ni ove niti iduće godine neće morati prestati s radom, nego da će njegov mandat biti produljen. A ako ovaj film bilo što može postići, onda je to jačanje javne svijesti o nužnosti nastavka rada suda, jer su vremenskim pritiskom najviše opterećeni upravo svjedoci." Ili kako je – prije nego će se objesiti u hotelskoj sobi – tužiteljicu Hannu zakleo traumatizirani nesuđeni svjedok Alen: "Ja vjerujem u tribunal. On je sve što mi je od života još ostalo."