Olimpijske igre: greška u startu

Thomas Bach se uozbiljio i zagledao u jednu točku. Kao da ga je zbunilo pitanje koje sam mu postavio a koje je glasilo: može li pogledati u oči sportašima koji su duboko razočarani njegovom odlukom da dopusti skoro cijelom ruskom olimpijskom timu sudjelovanje na Ljetnim olimpijskim igrama u Rio de Janeiru. Malo prije toga je Bach kao predsjednik Međunarodnog olimpijskog odbora na konferenciji za novinare rekao da je zapravo "on taj koji na kraju mora biti u stanju sportašima pogledati u oči". Sada je Bach duboko uzdahnuo i rekao: "Ja sportašima mogu pogledati u oči jer mi je savjest čista." Naglasio je i da je za to imao široku podršku sportskih udruga. Pri tome nijednom riječju nije spomenuo široki krug ljudi iz sporta i društva koji ne podržavaju njegovu odluku i koji su protiv njegovog kursa. Jedno je pri tome jasno: za njega je rasprava o Rusiji okončana, ali u tome se vara. To je pogrešna procjena.

Borba protiv dopinga - predstava za djecu

Činjenica da će 271 ruskih sportaša sudjelovati na Olimpijskim igrama je pljuska onim sportašima koji nisu koristili doping. Ovaj "faul" neće tek tako biti zaboravljen. Najprije medijski izvještaji i izjave upućenih, a poslije i detaljni izvještaj Međunarodne agencije za borbu protiv dopinga su pokazali da su ruski sportaši sustavno koristili doping i da je to bilo organizirano širom Rusije. Tu se nije radilo samo o pojedinačnim slučajevima, već o pravoj lavini prijevara. Ali to, kako smatra Thomas Bach, nije dovoljno da bi se ruski tim isključio s Olimpijskih igara. On dodaje da tu primijenjen "sustav pravednosti". Odluka Međunarodnog olimpijskog odbora da 'de facto' pusti ruske olimpijce na Igre razotkriva da je borba protiv dopinga samo šou ili predstava.

Pravedno bi bilo kada bi se sankcionirala sustavna kršenja pravila. Pravedno bi bilo kada bi sportaši koji ne uzimaju doping bili zaštićeni od varalica. Pravedno bi isto tako bilo kada bi se odluka o sudjelovanju na Olimpijadi nekog tima donosila od strane neovisnih agencija kao što je Međunarodna agencija za borbu protiv dopinga. Ništa od svega toga se nije dogodilo. Cijeli olimpijski pokret se, pred početak Olimpijskih igara, našao u dubokoj krizi povjerenja. To je povijesno promašen početak.

Ali to nije jedini problem Olimpijade u Rio de Janeiru. Još uvijek nema ni oduševljenja. Rio je ovih dana kao i uvijek srdačna, ali i užurbana metropola u kojoj ne vlada takvo oduševljenje sportom kao u Londonu 2012. Ljudi su, kada ih pitate, prije skeptični što se tiče toga je li kandidatura za Olimpijadu ipak bila dobra ideja. Prema jednoj anketi brazilskog dnevnika "Estadao", čak 60 posto Brazilijanaca vjeruje da su ove igre loše za zemlju, iako su stanovnici Brazila inače veliki zaljubljenici sporta. To su brojke koje bi trebale alarmirati Međunarodni olimpijski odbor.

Ali predsjednik IOC-a Thomas Bach to ignorira. On priča o krizi u kojoj se nalazi domaćin Olimpijade Brazil. S Olimpijadom to, kaže on, nema nikakve veze. Zabluda! Jer prosvjedi na ulicama Rio de Janeira i okolice bili su usmjereni i protiv Olimpijskih igara. Studenti i profesori, koji su prosvjedovali zbog loše situacije u obrazovanju, prepriječili su put olimpijskog baklji, isto kao i građani i sindikalci. Bijes i razočaranje ljudi, koji demonstriraju protiv korumpirane političke elite, miješa se sa sloganom koji glasi "Protiv olimpijskih katastrofa svih vrsta", koji se mogao vidjeti na Copacabani. Brazil se zaista nalazi u krizi. Olimpijada mora pripaziti da ne bude uvučena u ovu krizu.

Nada ipak postoji. Za razliku od utrke na 100 metara, u kojoj prvi pogrešan početak može završiti diskvalifikacijom, organizator ovog sportsko-politički promašenog starta će dobiti još jednu šansu. Kada sportska natjecanja počnu, ljude će zahvatiti oduševljenje. Za to postoji opravdana nada, jer to je često bio slučaj i ranije. Ali organizatori Igara se na to ne trebali oslanjati. Oni bi sada već trebali razmišljati o reformi olimpijskih igara. Jer, ako previše sporo krenu sa startne pozicije, problemi bi ih brzo mogli prestići.