Odšteta za bivšu domsku djecu?
17. siječnja 2010"Ako budeš zločest, poslat ću te u dom!". To je rečenica koja za djecu koja su odrastala tijekom 50-ih i 60-ih godina prošlog stoljeća, nije bila tek isprazna prijetnja. To što ih je u tim domovima očekivalo, bile su okrutne odgojne metode, tjelesno kažnavanje, ponekad i seksualno nasilje. S odgojem i obazovanjem sve to nije imalo puno zajedničkog. Zadnjih godinu dana, u Njemačkoj se redovito održava okrugli stol, na kojem sudjeluju i predstavici Crkve, jer je ona često vodila dječje domove, i gdje se pokušava rasvijetliti sudbina bivše domske djece iz tog razdoblja.
15-godišnju Heidi Dettinger majka je poslala u sirotište jer je imala problema u školi. U domu su joj govorili da je bezvrijedna, prljava i posrnula djevojčica. To iskustvo je obilježilo cijeli njen život. "Godinama sam ustajala noću i tuširala se, jer sam imala osećaj da sam prljava. Trljala sam kožu sve dok ne bi pocrvenila", priča danas Heidi. Birkenhof u Hanoveru je nekad bio crkvena institucija, baš kao i većina odgojno-popravnih domova 50-ih i 60-ih godina u Njemačkoj. Procjenjuje se da je u njima bilo oko 700.000 djece. Dom je ličio na zatvor s visokim ogradama. Drakonske kazne su primjenjivane i zbog najmanje pogreške.
„Zatvori za djecu“
Eckhard Kowalke se kroz umjetnost suočava sa svojim iskustvom siročića. Novopridošlice u domu bi drugi dječaci gumenim cipelama udarali po stražnjici, a neki su zlostavljani. Svećenik bi sve to gledao, ali ne bi ništa učinio da to spriječi. Naprotiv - sve je podržavao, kaže Kowalke. Njegove umjetničke slike odražavaju očaj iz tih dana. Čak je napravio i jednu skulpturu. Gole, krvave, lutke beba, nabodene na drveni križ. Izložio ih je na ulici u Flensbergu. Njegova umjetnička akcija sablažnjava prolaznike. Ali on želi objasniti i zahtijeva da se crkva više brine o žrtvama koje je sama stvorila. "Ovaj križ je postavljen za skoro milijun djece koja su poslana u tzv. domove, odnosno u zatvore za djecu, gde su masovno kršena ljudska prava".
Inicijativa: odštete kroz mirovine
Početkom 2009. predstavnici katoličke i evangeličke crkve ispričali su se nekadašnjoj djeci iz domova. Direktor evangeličke crkve u Hanoveru, Christoph Künkel, kaže: "Nudimo terapije i pokušavamo ih tako rehabilitirati. Vrlo je važno da te ljude, kojima je narušeno samopouzdanje, sada, iako prekasno, ipak prihvatimo i ponudimo im pomoć". Ali, Heidi Dettinger to nije dovoljno. Ona je mukotrpno radila u velikoj kuhinji doma za nekoliko centi - deset sati dnevno, šest dana u tjednu. Smatra da se nekadašnjim štićenicima moraju priznati kršenja ljudskih prava kao i prisilni rad. Zato traži odštetu za ono što su doživjeli i veću mirovinu. Danas većina nekadašnje djece iz domova živi od - socijalne pomoći.
Autori: Birgit Augustin/Ivana Ivanović
Odg. ur.: S. Kobešćak