Odškrinuta vrata između Srbije i Albanije

Nakon incidenta s letećom napravom na prekinutoj nogometnoj utakmici između Srbije i Albanije, uslijedio je povijesni posjet Beogradu nakon pauze od skoro 70 godina, koji je u srpskoj javnosti već označen kao još jedan diplomatski incident. Albanski premijer je, naime, pozvao Srbiju da prizna Kosovo i rekao da je nezavisnost Kosova realnost, što je izazvalo revolt srpskog premijera Aleksandra Vučića, koji je ocijenio da je riječ o provokaciji i da je „realnost da je Kosovo dio Srbije“.

Usprkos sporenjima oko statusa Kosova posjet je ocijenjen kao šansa za novi početak odnosa između dviju zemalja na zajedničkom putu ka Europskoj uniji. Međutim, i pored optimizma u službenim obraćanjima, posjet se u Beogradu između ostalog vidi i kao ustupak međunarodnoj zajednici, koja je, po tim viđenjima, praktično natjerala Srbiju da organizira posjet i da je njegov jedini rezultat još jedno ponižavanje Srbije. Tom dojmu svakako je doprinijela i reakcija premijera Vučića nakon Ramine izjave o Kosovu kako „neće dozvoliti da bilo tko ponižava Srbiju u Beogradu ili bilo gdje drugdje“. Premijer Vučić je kasnije tijekom dana na svom Twitter-profilu napisao „da je zbog Ramine provokacije propuštena šansa za novo poglavlje u odnosima dviju zemalja“.

Stručnjaci za međunarodne odnose smatraju da je Rama tim potezom želio ojačati svoju poziciju u Albaniji i da se pokaže kao pokrovitelj svih Albanaca, kao i da nije uspio da u Beogradu odoli svojim nacionalističkim izazovima. S druge strane se primjećuje da su i srpski i albanski premijer iskre oko Kosova iskoristili za svoje unutarnjopolitičke potrebe, i da ne bi trebalo preuveličavati dimenzije tog diplomatskog sukoba. Reklo bi se da je svatko obavio svoj dio posla: albanski premijer je rekao nešto što nije niti novo, niti neko veliko iznenađenje, jer je Albanija priznala Kosovo i snažno podržava njegovu neovisnost, a srpski premijer je tu priliku iskoristio da pokaže čvrstinu oko Kosova i u komunikaciji s albanskim predstavnicima.

Sjena Kosova u odnosima Srbije i Albanije

„Čini mi se da i ovaj posjet svjedoči o tome da su odnosi Srba i Albanaca ključni za stabilnost Balkana“, ističe za DW Fahri Musliu, dugogodišnji dopisnik kosovskih medija iz Beograda. Kada je riječ o različitim stavovima Srbije i Albanije prema kosovskoj neovisnosti, Musliu ukazuje da Tirana nema nekog posebnog utjecaja na Prištinu. „Priština gradi svoje institucije i svoju samostalnost, ali činjenica jest da je Kosovo neka barijera u odnosima Beograda i Tirane. Ti odnosi su sve vrijeme u sjeni odnosa Beograda i Prištine, što je pokazao i ovaj posjet. Kada bi Beograd promijenio stav prema Kosovu, i kada bi kojim slučajem priznao Kosovo, onda bi i odnosi Srbije i Albanije bili daleko bolji – mislim da bi čak bili i bolji nego odnosi između nekih drugih država u regiji. U svakom slučaju, sjena tih odnosa utječe i utjecat će i dalje na odnose Srbije i Albanije ukoliko se nešto radikalno ne promijeni u odnosima Beograda i Prištine.“

„Tirana svakako ima jak utjecaj u Prištini i to ne bi trebalo kriti", ocjenjuje za DW Nenad Đurđević, koordinator Foruma za etničke odnose. "Albanija je među prvim državama koje su priznale nezavisnost Kosova, ali i tamo odnosi prema Kosovu i događanjima na Kosovu zavise od političke strukture koja je trenutno na vlasti. Svakako da Albanija može biti važan faktor i u rješavanju statusa Kosova, ali mislim da će se to pitanje ipak prije svega rješavati u dijalogu Beograda i Prištine i tu bi trebalo tražiti rješenje. Mislim da također tu ima i drugih utjecajnih i važnih faktora, prije svega utjecajnih država i međunarodnih institucija, tako da ne bi trebalo ni podcjenjivati, ali ni precjenjivati stavove Albanije i njezin utjecaj na rješavanje kosovskog pitanja“.

Zabrinjavajuća nacionalistička euforija

U sjeni svih incidenata i nesporazuma koji su na neki način nastavljeni i tijekom samog posjeta Beogradu ne znam koliko zaista posjet albanskog premijera možemo ocjenjivati kao povijesni, kaže Fahri Musliu. Nakon nogometne također je bilo neprijatnih izjava na obje strane i ja se nadam da je makar dio razgovora bio posvećen naporima da se malo spusti lopta. Prije bih zato rekao da je taj posjet predstavljao neka odškrinuta vrata koja bi trebala dovesti do ubrzanja u međusobnim kontaktima. Moram ipak primijetiti da su i mediji u Tirani i na Kosovu negativno doprinijeli odnosima Srbije i Albanije svojim pisanjem, kaže Musliu:

„Mediji u Tirani su i tijekom posjeta izvještavali kako se Edi Rama tijekom počasne smotre klanjao srpskoj zastavi, a da tu nije bilo albanske zastave. To pokazuje da neki novinari ne poznaju protokol, jer bi znali da tom prilikom počasna garda nosi zastavu samo svoje države. Također, vidim da je na društvenim mrežama bilo dosta priče kako u Beogradu nigdje nema albanske zastave, ali ona jest bila prisutna svuda tamo gdje su se vodili službeni razgovori. A u Beogradu već godinama nikada nije ni bilo po gradu zastava neke druge države kada neki predsjednik ili premijer strane države boravi u službenom posjetu. Žao mi je što i mediji doprinose tom negativnom naboju i na taj način otežavaju poboljšanje odnosa.“

Sadašnji trenutak u srpsko-albanskim odnosima karakterizira slabo međusobno poznavanje i nepovjerenje, smatra Nenad Đurđević. Pri tome zabrinjava zaista visok stupanj netrpeljivosti koji je izašao u javnost nakon incidenta s bespilotnom letjelicom na nogometnoj utakmici i koji će se, što je najgore, najvjerojatnije nastaviti, napominje Đurđević. „To je jedan zabrinjavajući nivo nacionalističke pa i šovinističke euforije, koju smo zabilježili i u medijima i u javnosti. Iskreno se nadam da će nakon ovog posjeta, i pored razlika u stavovima, započeti neki drugačiji vid komunikacije između Srbije i Albanije, ali i između Srba i Albanaca.“

Projekti prošlosti

Pojedini srpski političari u Raminoj izjavi također vide još jedan znak da se ne odustaje od ideje Velike Albanije. Ideje Velike Albanije, ali i Velike Srbije, na žalost još uvijek žive u regiji i očito da i dalje ugrožavaju normalizaciju međusobnih odnosa. „Takve ideje su potpuno u suprotnosti sa stabilnošću regije i s, naravno, članstvom u EU-u", napominje Nenad Đurđević. "Dakle, to su projekti daljih konflikata, to su projekti sukoba i praktično poruke da mi ne možemo živjeti zajedno u državama koje su multietničke, multinacionalne i multikonfesionalne, već da se moraju zaokružiti po nekoj etničkoj osnovi. Zato se nadam da 25 godina nakon pada Berlinskog zida taj posjet ipak može dovesti do pada malih zidova netrpeljivosti i nepovjerenja na Balkanu“, kaže Đurđević.

„Tu priču o Velikoj Albaniji ili Velikoj Srbiji potiču nacionalisti i ekstremisti s obje strane, jer oni samo na takav način mogu preživjeti i opstati, smatra Fahri Musliu. To se mora eliminirati i da se kaže da su granice tu gdje jesu, i da ako obje države pretendiraju da budu članice Europske unije onda ne znam što u tom kontekstu znače Velika Albanija ili Velika Srbija. Jer, ako svi težimo nekim fiks-idejama i projektima iz prošlosti, onda su čitav region, odnosno i Srbi i Albanci otišli u sunovrat, ocjenjuje Musliu.