Odvjetnici utajivača poreza doslovno zatrpani poslom

Baš kao i nogometni menadžer Uli Hoeneß, čak 25.000 ljudi prošle je godine u Njemačkoj pokušalo izbjeći kaznu jer su strahovali da bi istražitelji mogli otkriti njihove oporezive dohotke koje nisu prijavili poreznoj upravi. Primjerice, kamate s računa u Švicarskoj, Lihtenštajnu ili Luksemburgu. Prema njemačkom zakonu, onaj tko takve prihode želi prijaviti nakon propisanog roka, proći će nekažnjeno ukoliko podnese tzv. „samoprijavu“. No, kako bi takva prijava zaista i bila priznata, moraju biti ispunjeni vrlo strogi uvjeti "iskrenosti i cjelovitosti". U slučaju Hoeneß, sud je procijenio da to nije bilo sasvim tako te ga nije oslobodio kazne.

Upravo zbog rigoroznog pristupa vlasti ovoj proceduri, veliku korist ostvaruje čitava vojska stručnjaka koja građanima pomaže pri podnošenju učinkovite samoprijave. Tako je nastala prava industrija koja bilježi porast zahtjeva od 30 posto. Odvjetnički uredi zapošljavaju timove poreznih savjetnika i stručnjaka za krivično pravo kako bi pokrili sva moguća pitanja klijenata.

Često su ti stručnjaci bivši poreznici koji, zahvaljujući vlastitom radnom iskustvu, vrlo dobro poznaju rad poreznih službenika i istražitelja. Karsten Randt iz ureda "Flick Gocke Schaumburg" zna prioritete: "Od ključne je važnosti dobra pripremljenost i upotpunjenost dosjea. Ako vam nedostaju dokumenti iz samo jednog perioda u kojem još nije nastupila zastara utaje poreza, čitava samoprijava postaje nevažeća“, kaže Randt. Isto vrijedi i u slučaju ako previdite samo jednu vrstu poreza. Pritom je neophodna stalna koordinacija i potpuna otvorenost između odvjetnika i poreznika.

24-satna podrška

Kako bi sve uspjelo i kako informacije ne bi kasnile, neki porezni savjetnici nude i uslugu 24-satne podrške telefonom. Björn Gercke, koji s partnerom vodi vlastiti ured, zbog hitnih je slučajeva čak prekidao i godišnji odmor. "Nakon slučaja Hoeneß telefon mi često zvoni i noću. Njemački porezni obveznici koji žive u inozemstvu prestrašili su se i žele znati kako se trebaju ponašati“.

Gercke ponosno priča o nedavno zaključenom slučaju u kojem je jedan 80-godišnjak bio optužen za utaju poreza u iznosu od osam milijuna eura. Dobio je blagu kaznu od godine dana zatvora uvjetno, bez suđenja. U tom je slučaju jednostavno bilo jako puno teških pravnih pitanja. "Državno odvjetništvo i sud znali su da bi mnoge optužbe bile teško dokazive“.

Pogodbe – međusobni dogovori

Björn Gercke smatra legitimnim koristiti slabe točke suprotne strane. „Ponekad treba upotrijebiti i tešku artiljeriju“, kaže i pojašnjava što pod tim misli. Naime, to uglavnom znači već ionako preopterećenom pravosuđu podastrijeti jako puno materijala. On je koristio različite nadležnosti vlasti ili se pozivao na zdravstveno stanje ili pak poodmaklu dob svojih klijenata.

Kada bi shvatili da u ruci ima vrijedne argumente, obično bi popustili ili izašli u susret. 80 posto svih poreznih prekršaja moglo bi završiti pogodbom, kada bi ljudi prema poreznim vlastima bili iskreni i korektni.

No, ovaj stručnjak za krivično pravo razglog za zabrinutost vidi u činjenici da poznati porezni prijestupnici bivaju diskriminirani tijekom postupka. Kako bi izbjegli predbacivanja da protežiraju javne osobe, financijske vlasti čine upravo suprotno i prema njima strože postupaju. Njegov dojam, u razgovoru za Deutsche Welle, potvrđuju mnogi stručnjaci.

Sram od javnosti

Glavni motiv za samoprijave zapravo je strah od otkrivanja utaje. U ured odvjetnice i porezne savjetnice Roswithe Prowatke u posljednje vrijeme sve češće zalaze imućni poduzetnici ili nasljednici, koji do sada nisu bili meta lova njemačkih vlasti. Naime, oni sve više počinju osjećati tzv. „strategiju bijeloga novca“ kojom su švicarske banke od svojih njemačkih klijenata zatražile dokaz o plaćenom porezu u svojoj matičnoj zemlji ili ih obvezale da to učine u nekoliko mjeseci, ukoliko žele zadržati svoje švicarske račune. Slična kretanja javljaju se i u Lihtenštajnu. A od ožujka iduće godine poreznim će prijestupnicima prijetiti prekid ugovora s Luksemburgom.

No, suze ovdje ne pomažu, kaže Roswitha Prowatke. Većina klijenata su ipak poslovni ljudi. Umjesto papirnatih maramica, na prvom razgovoru nudi im jaku kavu. Nakon upoznavanja, odmah se kreće u potragu za potrebnim dokumentima. Ova odvjetnica trenutno obrađuje 300 slučajeva, a pred samo četiri godine imala ih je jedva deset godišnje.

No, ljudi su danas prilično nervozni. Često se ne predstavljaju ni pravim imenom – najprije žele steći povjerenje. „Poreznim je obveznicima jako stalo da ne dospiju u javnost“. Zato prihvaćaju i novčane kazne, samo kako ne bi morali prolaziti kroz mučna javna suđenja. "Čak i onda kada bi možda postojala mogućnost oslobađajuće presude“.

Ekskluzivni know-how za uspješno savjetovanje utajivača poreza košta. Često se obračunava na temelju utrošenog vremena. "Od tog je posla moguće dobro živjeti“, smješka se odvjetnik Björn Gercke. U ovoj se branši sat često naplaćuje od 300 do 600 eura. A za to prosječni zaposleni Nijemac mora raditi od 18 do 36 sati. U Africi ili Aziji od tog honorara jedna osoba može živjeti otprilike pola godine. Rasprava o složenom njemačkom poreznom sustavu, u kojemu se snaći mogu samo stručnjaci, ide dalje.